ARHEOLOZI su otkrili zbirku neobično velikih cipela u ruševinama vojne utvrde iz 1. stoljeća uz Hadrijanov zid, 117 kilometara dugu kamenu barijeru koja je štitila sjeverozapadnu granicu Rimskog Carstva od neprijatelja. Ovo otkriće otvara nova pitanja o životima i podrijetlu stanovnika tog područja.

Golemi kožni potplati pronađeni su u svibnju u rimskoj utvrdi Magni (Carvoranu) među ukupno 34 komada obuće, uključujući radne čizme i cipelice za djecu, te pomažu rekonstruirati svakodnevicu oko 4000 muškaraca, žena i djece koji su nekada živjeli na tom lokalitetu, južno od današnje škotske granice.

Osam cipela dugačko je više od 30 centimetara

Osam cipela dugačko je više od 30 centimetara, što odgovara europskom broju 48 ili većem, čime su znatno veće od prosjeka i potaknule su nagađanja da su ovu utvrdu na rubu Carstva čuvali vojnici neuobičajeno visokog stasa. Za usporedbu, prosječna cipela pronađena u susjednoj rimskoj utvrdi imala je približno europski broj 41-42, navodi se u priopćenju o otkriću.

"Kad smo pronašli prvu veliku cipelu, razmatrali smo mnogo mogućih objašnjenja. Možda su to bile zimske cipele, možda su ih punili materijalom, nosili dodatne čarape", rekla je Rachel Frame, viša arheologinja koja vodi iskapanja. "Ali pronalazili smo ih sve više i u raznim stilovima, pa se čini da su ih nosili ljudi s jako velikim stopalima."

Iskapanja u Magni i dalje traju, a Frame se nada da će daljnja istraživanja pomoći otkriti kome su ove divovske cipele zapravo pripadale. Tek sada se počinje skicirati slika prošlosti ovog mjesta.

Natpisi spominju i vojnike s prostora Hrvatske i Srbije

Dok je utvrda Magna bila u uporabi, prema procjenama arheologa, na tom su se mjestu nakon izgradnje (oko 85. godine nove ere) u više navrata smjenjivale različite rimske vojne jedinice i njihove obitelji.

Natpisi na zidovima i oltarima spominju dolazak strijelaca iz Hamate, područja današnje Sirije, dalmatinskih planinskih vojnika s prostora Hrvatske i Srbije te Batavaca iz Nizozemske, ali nije poznato koliko su dugo te skupine ostajale u garnizonu.

"Po svemu sudeći, vojnici su po zapovijedi često odlazili u udaljene krajeve i u žurbi ostavljali obuću, odjeću i druge stvari u okolnim jarugama", rekla je Frame. "Novi stanari, kojima je trebalo više prostora, gradili su na starim temeljima veće građevine, zatrpavali zidove šutom i glinom te tako prekrili predmete koje su prethodni korisnici ostavili", dodala je.

"Arheolozi vole smeće"

"Arheolozi vole smeće", rekla je dr. Elizabeth Greene, izvanredna profesorica klasičnih studija na Sveučilištu Western Ontario.

"Kad naiđete na slojeve nastale svakodnevnim odlaganjem, oni nam govore puno o tom prostoru." Greene je godinama proučavala tisuće cipela pronađenih u obližnjoj rimskoj utvrdi Vindolandi, jednom od najbolje istraženih rimskih lokaliteta uz Hadrijanov zid, gdje iskapanja traju još od 1970-ih.

Nedavno otkrivene cipele iz Magne pokazuju određene sličnosti s kolekcijom iz Vindolande, istaknula je Greene, koja nije sudjelovala u iskopavanjima u Magni, ali je imala priliku pregledati artefakte.

Potplati s oba lokaliteta izrađeni od debelih slojeva kravlje kože

Potplati cipela s oba lokaliteta izrađeni su od debelih slojeva kravlje kože učvršćenih željeznim čavlićima. Na samo nekoliko cipela iz Magne sačuvan je dio gornjišta, a cipele iz Vindolande uključuju zatvorene vojne čizme, otvorene radne čizme, obuću sličnu današnjim tenisicama te sandale s kožnim remenčićima.

"Pretpostavlja se da su kožni potplati iz Magne preživjeli tisuće godina zahvaljujući starim tehnikama štavljenja, pri čemu se zdrobljeni biljni materijal koristio za izradu premaza otpornog na vodu i toplinu", rekla je Greene. Analize su još uvijek u tijeku kako bi se ta hipoteza potvrdila.

"Rimski vojni priručnici opisivali idealnog regruta visine 173-175 centimetara"

"Iznimno velike cipele iz Magne upućuju na to da su njihovi vlasnici mogli biti neuobičajeno visoki", rekla je Greene. U Vindolandi je od 3704 prikupljene cipele samo 16 bilo duže od 30 centimetara.

"Rimski vojni priručnici često su opisivali idealnog regruta visine oko 173-175 centimetara", rekao je Rob Collins, profesor arheologije granica Rimskog Carstva na Sveučilištu u Newcastleu. No vojnici uz Hadrijanov zid dolazili su iz najrazličitijih krajeva Carstva te donosili veliku raznolikost tjelesnih obilježja. Ostaje nejasno zašto je baš Magna možda trebala jako visoke vojnike.

"Kako bi otkrili identitet vlasnika cipela, istraživači planiraju detaljno proučiti tragove trošenja", rekla je Frame. Otisci stopala mogli bi se iskoristiti za modeliranje njihove anatomije. Međutim, povezivanje cipela s ljudskim ostacima moglo bi biti vrlo teško.

"Rimljani na području Hadrijanova zida uglavnom su kremirali pokojne"

"Rimljani na području Hadrijanova zida uglavnom su kremirali pokojne, a grobove obilježavali nadgrobnim spomenicima", istaknuo je Collins. Sve kosti koje su eventualno ostale u naseljima vjerojatno potječu od neprijatelja, ilegalnih pokopa ili zatrpavanja u izvanrednim situacijama poput prirodne katastrofe.

"Nekoliko kosti pronađenih dosad u Magni bilo je previše meko i raspadnuto da bi pružile više informacija, ali ekipa nastavlja tražiti nova grobišta", rekla je Frame. Keramika i drugi predmeti s lokaliteta također bi mogli pomoći u datiranju i utvrđivanju kada su razni stanovnici boravili na tom mjestu. No istraživači strahuju da nemaju još puno vremena.

"Ubrzane klimatske promjene čine iskapanja u Magni hitnijima"

"Koža iz Vindolande i Magne očuvana je zahvaljujući anaerobnim uvjetima tla, s niskom razinom kisika", rekla je Frame. Ipak, 34 cipele pronađene u Magni u lošijem su stanju od onih iz Vindolande, i to zbog klimatskih promjena.

"Što se više klima mijenja, što više imamo toplinskih valova, dugotrajnih suša ili kišnih ekstrema u samo jednom vikendu, to više kisika dolazi u podzemne slojeve, a to izravno utječe na očuvanost", pojasnila je Frame.

U tlu bogatom kisikom mikrobi bujaju i ubrzavaju propadanje, a kiseliji pH razgrađuje prirodne materijale poput kože. Frame kaže da ubrzane klimatske promjene čine iskapanja u Magni hitnijima.

"Vesele me sjajni predmeti i dragocjeni ukrasi, ali za mene je arheologija prije svega priča o ljudima čiji životi nisu zapisani, koji nisu bili carevi ili poznati junaci", rekla je. "Ovi osobni predmeti vraćaju stvarne ljude u našu sliku prošlosti."