UKUPAN broj ruskih gubitaka u ratu protiv Ukrajine, koji uključuje ubijene i ranjene, prema procjenama ukrajinske vojske premašio je milijun ljudi. Ova mračna brojka, dosegnuta sredinom lipnja 2025. godine, naglašava izniman intenzitet borbenih djelovanja i visoku cijenu koju Moskva plaća za svoju potpunu agresiju.

Prema podacima koje redovito objavljuje Glavni stožer Oružanih snaga Ukrajine, na dan 12. lipnja ukupni gubici ruskih snaga prešli su sedmeroznamenkasti broj. Kao simboličan čin, specijalna postrojba Glavne obavještajne uprave Ministarstva obrane Ukrajine "Kraken" identificirala je osobu koja se smatra milijuntim izgubljenim vojnikom.

Utvrđeno je da se radi o Sergeju Mašanenkovu, rođenom 1978. godine, pripadniku mornaričkog pješaštva Pacifičke flote Ruske Federacije.

Analiza podataka i metodologije

Vrijedi napomenuti da je brojka od milijun procijenjena. Said Ismahilov, ukrajinski vojnik, a u prošlosti muftija Duhovne uprave muslimana Ukrajine, tvrdi da su stvarni gubici znatno veći. "Često primjećujemo da se grupe neprijatelja uvlače u podrume, zemunice, bunkere, a mi ih udarima dronova urušavamo", objašnjava on.

"Kako znati koliko ih je tamo bilo? Nemoguće je to provjeriti i ne ulazi u statistiku." Ovaj problem provjere znači da su službena izvješća po svojoj prirodi konzervativna.

Analitičari procjenjuju omjer ranjenih i ubijenih u ruskoj vojsci na otprilike 2,5:1. Ovaj koeficijent znatno je lošiji od standarda vojski NATO-a i svjedoči o niskoj učinkovitosti ruske taktičke medicine. Na temelju toga može se pretpostaviti da broj nenadoknadivih gubitaka, odnosno ubijenih, na strani RF-a iznosi oko 300 tisuća ljudi.

Strateške posljedice i otpornost režima

Pitanje zašto takvi kolosalni gubici ne dovode do sloma ruskog vojnog stroja zahtijeva uranjanje u njegovu unutarnju kulturu.

Serhij Pritula, poznati ukrajinski volonter i voditelj jedne od najvećih zaklada za pomoć vojsci, opisuje dokaze koje prikazuje zapadnoj publici: "Dvojica golih Rusa u mračnoj jami bore se na smrt. Snimka je napravljena odozgo. Ruski zapovjednik dopustio je samo jednom da se izvuče. Onome koji ubije drugoga. Ruskog vojnika ruski vojnici vežu užetom za noge za vozilo i vuku ga po polju. Jer je pobjegao iz 'mesnog juriša'. To se zove 'karusel'..."

"Gledali smo kako Rusi strijeljaju jedni druge"

Ovi dokumentirani slučajevi nisu samo izolirani činovi okrutnosti, već odraz sustavne vojne doktrine. Said Ismahilov pruža svjedočanstva s bojišnice koja potvrđuju ovaj zaključak: "Nekoliko puta smo iz drona promatrali u Vovčansku kako jedni Rusi strijeljaju druge. Jednostavno ih izvedu i rafal iz automatske puške u nenaoružano tijelo... Ako netko ne vjeruje u zaprečne odrede kod neprijatelja, mi smo svojim očima vidjeli kako to funkcionira. Metode NKVD-a ispuzale su iz Staljinova lijesa i proždiru one koji se njime ponose."

Takva zapovjedna filozofija, koja osoblje smatra potrošnim resursom, u kombinaciji sa značajnim mobilizacijskim potencijalom i strogom kontrolom nad informacijskim prostorom, omogućuje Kremlju održavanje stabilnosti režima i nastavak rata unatoč gubicima koji su neprihvatljivi za bilo koju zapadnu demokraciju.

Dugoročna cijena: Demografski kolaps

Istovremeno, kolosalni gubici stvaraju dugoročne izazove za samu Rusku Federaciju, koji nadilaze isključivo vojnu sferu. Riječ je o produbljivanju demografske krize. Gubitak stotina tisuća mladih muškaraca, pretežno radno sposobne dobi, ubrzava smanjenje stanovništva i pojačava rodnu neravnotežu.

Ovaj problem posebno je akutan u depresivnim regijama i nacionalnim republikama, odakle je nerazmjerno velik broj muškaraca unovačen u vojsku, što može dovesti do porasta socijalnih napetosti u budućnosti.

Osim toga, masovna pojava veterana s invaliditetom i teškim psihološkim traumama stvorit će opterećenje bez presedana za zdravstveni i socijalni sustav, za što ruska država vjerojatno nije spremna.

Koliko si gubitaka Kremlj može priuštiti?

To dovodi u pitanje tezu da isključivo ljudski gubici mogu prisiliti Kremlj na prekid agresije. Ekonomski pritisak na Rusiju nema samo makroekonomsku dimenziju, poput sankcija i cijena nafte, već i izravne proračunske troškove.

Svaki poginuli ili ranjeni vojnik znači značajne kompenzacijske isplate njegovoj obitelji, koje opterećuju federalni proračun. Financiranje tih "posmrtnih pripomoći" i održavanje prenapuhane vojske odvija se na račun civilnih sektora gospodarstva – obrazovanja, medicine, infrastrukturnih projekata.

Ništa manje važna nije ni degradacija vojnog ljudskog kapitala. Profesionalni, iskusni kadrovi koji su činili okosnicu invazijske vojske 2022. godine većinom su izgubljeni. Zamjenjuju ih na brzinu mobilizirani građani s niskom motivacijom i obukom. Stoga, čak i uz očuvanje brojčanog stanja, kvalitativni sastav i borbena učinkovitost ruskih snaga neprestano opadaju.

U vezi s tim, analitičari sve više pozornosti posvećuju drugim potencijalnim pragovima ranjivosti, posebice infrastrukturnim i logističkim gubicima. Rastuća sposobnost Ukrajine za izvođenje napada na objekte u dubokoj neprijateljskoj pozadini može potkopati sposobnost Rusije za vođenje rata učinkovitije od pukog iscrpljivanja njezine žive sile.

Geopolitička i pravna dimenzija

U svjetlu ovih događaja, pojavljuju se diplomatski prijedlozi usmjereni na zamrzavanje sukoba. Konkretno, posebni izaslanik Donalda Trumpa, Keith Kellogg, iznio je ideju o prekidu vatre duž trenutne crte bojišnice.

Međutim, takvi prijedlozi u suprotnosti su sa samom prirodom ruskog režima. Teško je zamisliti održivo i pravedno primirje s državom koja pokazuje takav prezir ne samo prema međunarodnom pravu, već i prema životima vlastitih građana.

Brojka od milijun gubitaka nije samo statistički pokazatelj, već i svjedočanstvo o strateškom proračunu Kremlja te izazov za međunarodnu zajednicu.

Daljnja putanja rata vjerojatno će ovisiti o složenoj interakciji čimbenika, gdje će se iscrpljivanje na bojnom polju kombinirati s ekonomskim pritiskom, degradacijom vojnog potencijala Rusije i dugoročnim socijalnim posljedicama za nju samu.