HOLLYWOOD svake godine snimi desetke ambicioznih visokobudžetnih filmova, ali mnogi od njih na kraju podbace na kino-blagajnama. Najčešće se razlog krije u samom filmu - lošem scenariju, slaboj režiji ili nezanimljivoj priči. No, ponekad neuspjeh nema nikakve veze s onim što gledamo na platnu, nego s onim što se događa izvan njega.

Bilo da se radi o pogrešnim odlukama studija, kontroverzama ili jednostavno lošem trenutku, neki su filmovi osuđeni na propast prije nego što su uopće stigli do publike. Collider je izdvojio sedam filmova koji pokazuju da uspjeh na kino-blagajnama nije uvijek odraz kvalitete, već često rezultat sreće, tajminga i okolnosti koje nitko ne može predvidjeti.

Posljednji dvoboj (The Last Duel, 2021.)

Ridley Scott je filmom Posljednji dvoboj imao sve preduvjete za uspjeh: vrhunsku glumačku postavu, zanimljivu povijesnu priču, poznatog redatelja i pozitivne kritike. Ipak, ništa od toga nije bilo dovoljno. Film, koji je koštao oko 100 milijuna dolara, zaradio je tek nešto više od 30 milijuna. Scott je neuspjeh pripisao “milenijalcima s mobitelima”, ali stvarnost je bila složenija.

Iako vizualno dojmljiv i glumački snažan, film je imao tešku temu, dugo je trajao i izašao je u vrijeme kada su se kina tek oporavljala od pandemije COVID-19. Gledatelji su tada pažljivije birali što će pogledati u kinu, a mračna srednjovjekovna drama nije bila privlačna široj publici. S vremenom je, međutim, Posljednji dvoboj stekao novu publiku na streaming platformama i dobio priznanje koje zaslužuje.

Flash (The Flash, 2023.)

U početku jedan od najočekivanijih DC-jevih filmova, Flash se ubrzo pretvorio u projekt opterećen skandalima. Glavni glumac Ezra Miller bio je u središtu brojnih pravnih problema i uznemirujućih incidenata, što je filmu donijelo loš publicitet i gotovo onemogućilo klasičnu promociju. Studio je imao blockbuster koji nije mogao lako promovirati, a dio publike odlučio je bojkotirati film zbog kontroverzi oko glavne zvijezde.

Na sve to nadovezale su se godine produkcijskih odgoda, brojni kreativni preokreti iza kulisa te najava potpunog restarta DC svemira pod vodstvom Jamesa Gunna. Kada je film konačno stigao u kina, djelovao je zastarjelo i nevažno. Kritičari i gledatelji ostali su razočarani, a film je već prvog vikenda prikazivanja doživio neuspjeh i jedva pokrio svoje troškove.

Snjeguljica (Snow White, 2025.)

Disneyjeva igrana verzija Snjeguljice trebala je oživjeti klasičnu bajku u suvremenom ruhu, ali je prije premijere postala jedan od najkontroverznijih projekata studija. Negativne reakcije pratile su gotovo svaku odluku - od izbora glumaca do načina prikazivanja patuljaka. Glavna glumica Rachel Zegler postala je meta žestokih rasprava, a njene izjave i izjave Gal Gadot, koja je glumila zlu kraljicu, dodatno su podijelile javnost.

Do trenutka kada je film stigao u kina, šteta je već bila učinjena. Ogroman budžet učinio je profitabilnost gotovo nemogućom, a uz osrednje kritike i slab interes publike, Snjeguljica nije uspjela opravdati očekivanja. Ni Disneyjeva moćna marketinška mašinerija nije mogla promijeniti dojam da je čarolija njihovih remakeova jednostavno nestala.

John Carter (2012.)

Ako postoji “spomenik” holivudskim promašajima, John Carter bi zasigurno bio uklesan među prvima. Disneyjeva adaptacija znanstveno-fantastičnog romana Edgara Ricea Burroughsa imala je sve: ogroman budžet, poznatog redatelja, atraktivnu glumačku postavu i materijal koji je inspirirao filmove poput Ratova zvijezda i Avatara. No, marketing je bio potpuni promašaj.

Traileri nisu dali do znanja o kakvom se filmu radi, plakati su bili bezlični, a sam naslov - generičan i neprivlačan. Publika jednostavno nije znala što može očekivati. Rezultat je bio katastrofalan: film je zaradio 281 milijun dolara na budžetu od 307 milijuna, što je Disney prisililo da javno prizna gubitke i otkaže planirane nastavke. Iako nije bio loš film, John Carter je postao žrtva loše komunikacije i korporativne nezainteresiranosti, baš u trenutku kada je Disney preusmjerio fokus na kupnju Lucasfilma.

Intervju (The Interview, 2014.)

Film Intervju Setha Rogena i Jamesa Franca, satira o atentatu na sjevernokorejskog vođu, od komedije se pretvorio u međunarodni skandal. Nakon što je film naišao na ogorčenje sjevernokorejske vlade, uslijedio je veliki kibernetički napad na Sony Pictures, koji su mnogi pripisali hakerima iz Sjeverne Koreje. Zbog prijetnji terorističkim napadima, najveći kino-lanci odbili su prikazivati film, a Sony je bio prisiljen povući planiranu distribuciju.

Ono što je trebalo biti drska politička komedija postalo je globalni sigurnosni problem. Sonyjeva odluka da film objavi digitalno bila je hrabra, ali i financijski rizična. Iako je Intervju kasnije postao jedan od najuspješnijih VOD naslova u povijesti, nikada nije dobio priliku za pravu kino-distribuciju. Njegov potencijal bio je uništen prije nego što je publika uopće mogla odlučiti sviđa li joj se ili ne.

Iskupljenje u Shawshanku (The Shawshank Redemption, 1994.)

Danas se Iskupljenje u Shawshanku smatra jednim od najboljih filmova svih vremena, ali kada je 1994. stigao u kina, bio je potpuni promašaj. Film je zaradio samo 16 milijuna dolara, iako je koštao 25 milijuna. Glavni razlog bio je loš tajming: u isto vrijeme igrali su Forrest Gump, Pakleni šund i Kralj lavova.

Ni sjajne kritike nisu pomogle - zatvorska drama s teškim naslovom jednostavno nije privukla publiku. No, pravi trijumf stigao je kasnije. Kada se pojavio na VHS-u, usmena predaja odigrala je ključnu ulogu i film je postao simbol nade i prijateljstva. Danas je Iskupljenje u Shawshanku jedan od najbolje ocijenjenih filmova na IMDb-u.

Građanin Kane (Citizen Kane, 1941.)

Danas se smatra jednim od najvećih remek-djela filmske umjetnosti, ali 1941. Građanin Kane bio je komercijalni fijasko. Glavni razlog bio je utjecaj medijskog mogula Williama Randolpha Hearsta, čiji je život poslužio kao inspiracija za lik Charlesa Fostera Kanea. Uvrijeđen načinom na koji je prikazan, Hearst je iskoristio svoje novine kako bi sabotirao film - zabranio je njegovo spominjanje, a kinima prijetio ako ga prikažu.

Zbog te medijske blokade film je propao u kinima, unatoč pohvalama kritičara. Godinama je Građanin Kane bio poznat samo u uskim krugovima filmofila, dok je šira publika ostala uskraćena za njegovo otkriće. Tek nakon Hearstove smrti film je ponovno prikazan i konačno dobio priznanje koje zaslužuje. Danas se smatra zlatnim standardom filmskog stvaralaštva i simbolom borbe umjetnosti protiv moći.