JEDAN od razloga zašto je Colin Farrell toliko zanimljiv glumac jest njegova spremnost da se potpuno prepusti viziji redatelja s kojima surađuje. Bilo da radi sa Stevenom Spielbergom, Guyem Ritchiejem ili Mattom Reevesom, Farrell donosi smjele i drugačije uloge koje se savršeno uklapaju u stil svakog redatelja. Upravo zato bio je idealan izbor za grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa, poznatog po bizarnim i uznemirujućim filmovima.

Njihova prva suradnja bila je u filmu Jastog, neobičnoj romantičnoj satiri, dok je sljedeći projekt, Ubojstvo svetog jelena, bio daleko mračniji i složeniji. Farrell je u njemu odigrao jednu od najsnažnijih i najizazovnijih uloga karijere, piše Collider.

Priča o osveti koja ne nudi izlaz

U filmu Ubojstvo svetog jelena Farrell glumi Stevena Murphyja, cijenjenog kardijalnog kirurga koji sa suprugom (Nicole Kidman) i djecom živi prividno savršen život. Njegova prošlost izlazi na vidjelo kada se u njegov život uplete tinejdžer Martin (Barry Keoghan), sin pacijenta koji je umro na operacijskom stolu dok je Steven bio pod utjecajem alkohola.

Martin, vođen željom za osvetom, postavlja Stevenu okrutni ultimatum: mora odabrati koga će iz svoje obitelji žrtvovati kako bi ispravio pogrešku iz prošlosti. Film ne nudi jednostavne odgovore niti olakšanja - samo sablasnu atmosferu i moralnu dilemu koja izjednačava sve likove.

Lanthimosova estetika hladnoće

Lanthimos je poznat po specifičnom stilu - dijalozi su hladni, gotovo mehanički, a likovi i u najtežim trenucima ostaju distancirani. U Ubojstvu svetog jelena ta stilizirana hladnoća pojačava nelagodu i stvara stalnu napetost. Nema klasičnih horor trikova ni naglih scena, već jeziva tišina i osjećaj da se tragedija neumitno približava.

Farrell i Keoghan posebno su dojmljivi u toj suzdržanosti. Njihovi likovi vode razgovore gotovo bez emocija, iako je situacija u kojoj se nalaze krajnje groteskna i užasavajuća. Upravo ta kontradikcija čini film nezaboravnim.

Uloga koja je razbila očekivanja

Steven Murphy nije lik s kojim se publika lako može poistovjetiti. On je hladan, distanciran i često djeluje bešćutno. Farrell je svjesno izbjegao svaki pokušaj da ga učini simpatičnijim, što je uloga učinilo još snažnijom. Rijetki bi glumci bili spremni prihvatiti takav izazov, ali Farrell se u potpunosti podredio Lanthimosovoj viziji. Ta odluka pokazala je njegovu glumačku zrelost i sposobnost transformacije. Umjesto da traži načine kako "zadobiti" publiku, Farrell je riskirao i odigrao ulogu koja izaziva nelagodu, ali i divljenje zbog uvjerljivosti.

Ubojstvo svetog jelena postao je jedno od najpotresnijih ostvarenja europske kinematografije posljednjeg desetljeća. Spajajući Farrellovu smjelu izvedbu s Lanthimosovim mračnim stilom, film ostavlja gledatelje s pitanjem što bi sami učinili u nemogućoj situaciji. Za ljubitelje psiholoških trilera i filmova koji se dugo pamte, ova suradnja Farrella i Lanthimosa ostaje nezaobilazna točka modernog filma.