BRIGITTE Bardot, ikona francuskog filma i simbol slobode 20. stoljeća, ostavila je neizbrisiv trag u svjetskoj kulturi. Njezin zavodljivi izgled, prirodna karizma i smion duh učinili su je globalnom zvijezdom, ali i predmetom brojnih kontroverzi. Od statusa seks-simbola 1950-ih i 1960-ih do kasnijeg angažmana u zaštiti životinja i političkih stavova koji su izazivali podijeljene reakcije, Bardot je bila i ostala složena figura. Njezin život priča je o slavi, buntu i neprestanom traženju smisla.

Uspon do slave

Rođena 28. rujna 1934. u Parizu, Brigitte Bardot odrasla je u imućnoj obitelji. Kao tinejdžerica brzo je privukla pozornost - već 1950. pojavila se na naslovnici francuskog časopisa "Elle", što joj je otvorilo vrata u svijet mode i filma.

Prvi put se na filmu pojavila 1952. u komediji "Le Trou normand", ali njezin pravi proboj dogodio se 1956. u filmu "Et Dieu… créa la femme" ("I Bog stvori ženu") Rogera Vadima, njezina tadašnjeg supruga. Film je šokirao publiku eksplicitnim prikazom ženske senzualnosti, a Bardot je preko noći postala globalni seks-simbol.

Njezina karizma i prirodni šarm učinili su je idolom generacije, a u filmovima poput "Le Mépris" ("Prezir", 1963.) Jeana-Luca Godarda i "Viva Maria!" (1965.) pokazala je svestranost, kombinirajući dramu, komediju i provokativnu eleganciju.

Simbol slobode i feminizma

Bardot nije bila samo glumica; bila je kulturni fenomen. Njezin stil - raščupana kosa, izražajne oči i ležerna moda - inspirirao je žene diljem svijeta. U doba konzervativnih društvenih normi, njezina slobodoumna pojava bila je čin pobune.

Često je smatrana predvodnicom seksualne revolucije, iako je sama naglašavala da se ne smatra feministkinjom. Njezina emancipacija bila je više instinktivna nego politička - živjela je po vlastitim pravilima, odbijajući se prilagoditi očekivanjima.

Utjecaj Bardot osjećao se i u popularnoj kulturi: brazilski glazbenik Jorge Veiga posvetio joj je pjesmu "Brigitte Bardot", dok je suradnja sa Sergeom Gainsbourgom obilježila njezin glazbeni opus, uključujući ranu verziju kultne pjesme "Je t'aime… moi non plus". Također je zaslužna za popularizaciju bikinija i pretvaranje Saint-Tropeza u mondeno odredište.

Privatni život i komentari protiv islama

Njezin privatni život bio je jednako buran kao i karijera. Četiri braka, brojne ljubavne veze i odbacivanje društvenih normi punili su stranice tabloida. Nakon povlačenja iz filma 1973., u dobi od samo 39 godina, Bardot se posvetila aktivizmu za zaštitu životinja. Godine 1986. osnovala je Zakladu Brigitte Bardot, poznatu po kampanjama protiv lova na tuljane, nošenja krzna i testiranja na životinjama.

No, od 1990-ih nadalje Bardot je postala još poznatija zbog političkih stavova. Njezini javni komentari o imigraciji i islamu u Francuskoj doveli su do više sudskih procesa i barem pet presuda za poticanje mržnje. Dok su je jedni smatrali hrabrom i izravnom, drugi su je kritizirali zbog ksenofobije i netolerancije.

Govorila je da je Europa na udaru islamizacije, bila je jako kritična prema migrantima. Primjerice, 2004. u knjizi A Cry in the Silence napisala je da je „dosta toga da nas, Francuze, vode i manipuliraju islamisti“

Nasljeđe i utjecaj

Brigitte Bardot ostaje enigma - žena koja je bila istovremeno idol i provokatorica. Njezini filmovi danas imaju status klasika, ali njezin utjecaj seže daleko izvan kinematografije. Inspirirala je modu, glazbu i cijelu generaciju žena da žive slobodnije. Istodobno, njezin rad u zaštiti životinja postavio je nove standarde i nadahnuo brojne organizacije širom svijeta.

No političke kontroverze ostaju mrlja na njezinoj reputaciji, podsjećajući na složenost njezine osobnosti. Danas, u 21. stoljeću, Brigitte Bardot živi povučeno u svojoj kući u Saint-Tropezu, daleko od reflektora.