SAMOPOUZDANJE i ugodnost dvije su ključne osobine koje svaki glumac mora posjedovati ako se želi popeti do vrha, a Gene Hackman ih je definitivno posjedovao.

Legendarni glumac oduvijek je odisao smirenjem, dostojanstvom, gracioznošću i autoritetom, bez obzira na to je li glumio zlikovca, policajca, nemilosrdnog tiranina, pustinjaka, mentora ili oca. Teško je zamisliti da postoji uloga koja mu ne leži, ali on tvrdi da je i to iskusio.

Hackman nikada nije bio pretjerano oduševljen svojim radom u drami Nikad nisam pjevao svom ocu iz 1970. godine. Utjelovio je sveučilišnog profesora Genea koji želi pobjeći od svojih ostarjelih roditelja, osobito od svog razdražljivog oca Toma, kojemu nikada nije mogao udovoljiti. Namjerava se oženiti i preseliti u Kaliforniju, no njegovi su planovi odgođeni kada mu umre majka.

Na pogrebu mu sestra, od koje se udaljio i koje se otac odrekao, govori da se mora afirmirati i osloboditi oca. Ne želeći smjestiti starca u starački dom, Gene stavlja svoju budućnost na čekanje, sve dok se on i Tom gorko ne posvađaju posljednji put.

"Bilo mi je neugodno u toj ulozi. Film je bio neumoljiv. Svaka scena bila je kulminacija prethodne", izjavio je Hackman.

Iako je prilično oštro ocijenio ovu ulogu, donijela mu je nominaciju za Oscara.

Karijeru je započeo prije 70 godina

Hackman je započeo svoju glumačku karijeru prije gotovo 70 godina, kada se pridružio Pasadena Playhouseu. 1971. godine osvojio je Oscara za najboljeg glumca za ulogu njujorškog detektiva Jimmyja Popeyea Doylea u Francuskoj vezi. 1978. glumio je Lexa Luthora u Supermanu. 

Devedesete su mu donijele drugog Oscara, nagrađen je za najboljeg sporednog glumca za ulogu sadističkog šerifa Billa Daggetta u filmu Unforgiven iz 1992. godine. 

Zaokružio je to desetljeće glumeći u Narrow Margin (1990.), Geronimo: An American Legend (1993.), The Firm (1993.), The Chamber (1996.), Wyatt Earp (1994.), The Quick And The Dead (1995.), Crimson Tide (1995.), Get Shorty (1995.) Absolute Power (1997.), The Birdcage (1996.) i Enemy Of The State (1998.).

Bio je aktivan i u ranim 2000-ima s ulogama u Behind Enemy Lines (2001.), Heist (2001.), Runaway Jury (2003.) te je tad čak osvojio Zlatni globus za najboljeg glumca.

Iz svijeta glume povukao se 2004. godine, u dobi od 74 godine. Kao razlog je naveo zdravstvene probleme. Njegova posljednja filmska uloga bila je u komediji Welcome To Mooseport iz 2004., uz Christine Baranski.