23. LISTOPADA 1998. godine u britanska kina stigla je povijesna drama Elizabeta (Elizabeth) koja je svijet upoznala s talentom australske glumice Cate Blanchett.

U rukama redatelja Shekhara Kapura, biografsko-povijesni film o engleskoj kraljici iz 16. stoljeća pretvorio se u politički triler, psihološku dramu i feminističku alegoriju o cijeni moći. Umjesto raskošne povijesne freske, Kapur je stvorio napetu, gotovo klaustrofobičnu priču o mladoj ženi koja postaje mit.

Početak kraljevstva u sjeni sukoba i izdaje

Priča započinje 1558. godine, kada nakon smrti kraljice Marije I. na tron dolazi njezina polusestra Elizabeta iz dinastije Tudor. U trenutku kada na glavu stavi krunu, ona nasljeđuje zemlju podijeljenu religijskim ratovima, dvorske spletke i političke saveze koji se mijenjaju iz dana u dan.

U dvoru prepunom neprijatelja, mlada vladarica suočava se s muškarcima koji u njezinoj mladosti vide slabost, a u njezinoj inteligenciji prijetnju. Najvažniji među njima su vojvoda od Norfolka (Christopher Eccleston) i biskup Gardiner, koji svaki njezin potez tumače kao herezu. I dok joj savjetnici sugeriraju brak kao političko sredstvo, Elizabeta se sve više udaljava od ideje žene koja pripada bilo kome osim sebi.
 

U središtu njezina emocionalnog života nalazi se Robert Dudley (Joseph Fiennes), ljubavnik koji utjelovljuje ono što mora izgubiti da bi opstala. U toj borbi između srca i razuma, između privatnog i državnog, rađa se figura kraljice kakvu će povijest pamtiti - hladne, nepokolebljive, gotovo nadljudske.

Gluma koja definira epohe

Uloga Elizabete I. bila je prekretnica u karijeri Cate Blanchett, glumice koja je dotad bila poznata tek u kazališnim krugovima. Njezin nastup u filmu Elizabeta bio je eksplozija - kombinacija kontrole, emocije i magnetizma koja je redefinirala pojam glume u povijesnim dramama.

Blanchett ne igra kraljicu kao simbol moći, nego kao osobu koja uči kako preživjeti u sustavu stvorenom da je uništi. Svaki pokret, svaka tišina, svaki pogled nosi unutarnju borbu između žene i institucije. Njezina Elizabeta nije rođena kraljica - ona to postaje, naučena da potisne osjećaje kako bi sačuvala vlastiti život.

Za tu je izvedbu Blanchett osvojila Zlatni globus i bila nominirana za Oscara, dok su kritičari jednoglasno zaključili da se na velikom platnu rodila nova zvijezda. Mnogi je i danas smatraju najboljom Elizabetom u povijesti filma.

Od trona do besmrtnosti

Uspjeh filma otvorio je vrata njegovu nastavku Elizabeta: Zlatno doba (Elizabeth: The Golden Age, 2007.), u kojem se Blanchett vratila ulozi i ponovno zaradila nominaciju za Oscara. Iako taj film nije dosegao emocionalnu snagu prvog dijela, potvrdio je status Elizabete kao jednog od najvažnijih ženskih likova u modernoj filmskoj povijesti.