UDRUGA Sjena (Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom) objavila je priopćenje u kojem izražava nezadovoljstvo zakonom koji je stupio na snagu 01. srpnja 2023., kojim se osigurava usluga osobne asistencije osobama s najvećim stupnjem invaliditeta.
"Napisali su, kroz saborsku proceduru provukli i na kraju izglasali Zakon o osobnoj asistenciji koji je na snagu stupio 01. srpnja 2023. I tu negdje, otprilike, jer bilo kakav zakon je bolji od dosadašnjeg posvemašnjeg bezakonja, prestaje sve dobro i korisno vezano uz navedeni zakon. Izlika je svih vladajućih elita za dosadašnje bezakonje bila, naravno, novac", piše Sjena.
"Što je, dakako, bila bedastoća i koještarija jer države socijalne pravde, a znajući stanje u našoj nemalo ćete se začuditi spoznajom da je Republika Hrvatska ustavno definirana kao socijalna država, nikada ne štede na pravima najvulnerabilnijih društvenih skupina odnosno potrebitima kao što su osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju", dodaje.
Udruga: Ovaj će zakon u nekim dijelovima biti neprovediv barem pola godine, a u nekima i više godina
"No, ni idealne okolnosti, ni predizborna godina, ni velika očekivanja navedenih kategorija osoba vladajuću većinu nisu uspjeli primorati na donošenje zakona koji bi se barem mogao okarakterizirati pristojnim. Jer, umjesto barem pristojnog, donijeli su katastrofalan zakon. Zakon koji će u nekim dijelovima biti neprovediv barem pola godine, a u nekima i više godina", smatra udruga.
"Zakon koji će zbog toga morati biti noveliran već i prije nego što navrši godinu dana od stupanja na snagu. Zakon koji regulira materiju koju bi trebao regulirati neki drugi zakon istodobno ne regulirajući materiju koja je trebala biti regulirana njime. Zakon koji njegovim ključnim dionicima, primarno korisnicima prava i osobnim asistentima, ne pruža odgovore na većinu pitanja, a kamoli rješenja", dodaje.
"Zakon koji će, za rubriku vjerovali ili ne, pojedinim osobama s invaliditetom najtežeg stupnja donijeti manji opseg prava nego što su imali tijekom (pre)dugog intervala odnosno perioda bezakonja. Zakon koji, z razliku od dobre svjetske prakse, zaposlene osobe s invaliditetom koje imaju iznadprosječnu plaću, umjesto da ih honorira, sankcionira obvezom plaćanja određenog postotka participacije u cijeni sata usluge osobne asistencije."
"Zakinuta su djeca"
Udruga Sjena piše kako će se zbog prostorne limitiranosti osvrnuti samo na dva najneprihvatljivija rješenja: "Prvo, korisnici prava na socijalnu uslugu osobne asistenture mogu biti samo osobe s navršenih 18 godina života. Odnosno, drugim riječima kazano, djeca s teškoćama u razvoju uopće nemaju pravo na uslugu osobne asistencije, uz iznimku pomoći u nastavi tijekom trajanja odgojno obrazovnog procesa.
Dakle, posrijedi je par excellance protuustavna i protukonvencijska dobna diskriminacija djece s teškoćama u razvoju. Drugo, u državi socijalne pravde najveća prava, po opsegu i visini, ostvaruju oni najpotrebitiji. U kontekstu ovog zakona to su, naravno, osobe s najtežim stupnjem invaliditeta koje su danonoćno, obdan i obnoć, potpuno ovisne o tuđoj pomoći, njezi i skrbi", navodi Sjena.
"Medijski pripremajući zakonske adresate za ovaj zakonski debakl i fijasko, nadležni nas je ministar, okružen vječnim sivim eminencijama tog ministarstva i čelnicima udruga i saveza udruga osoba s invaliditetom koje su vjerne i odane sluge svake vlasti, mjesecima uvjeravao da će osobe s najvećim stupnjem invaliditeta, kad već ne 24 sata dnevno kao, primjerice, u nama susjednoj Republici Sloveniji, ili kao što je predlagao Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, imati pravo na 16 sati osobne asistenture dnevno", dodaje.
"Posrijedi je sramotna, bešćutna i bezobzirna normativna prevara"
"A najveći broj sati usluge osobne asistenture, 352 mjesečno, po zakonu ostvaruje samo osoba s invaliditetom koja kumulativno ispunjava 3 zakonska uvjeta odnosno pretpostavke: utvrđen IV. stupanj invaliditeta, Barthelov index u rasponu od 0 - 20 i da živi kao samac", piše udruga.
"Naravno, ukazivali smo tijekom javnog savjetovanja i saborske procedure da osoba koja ispunjava prva dva navedena uvjeta ne samo da ne može kontinuirano živjeti sama nego ne može sama živjeti niti jedan jedini sat", dodaje.
"Dakle, kod te je zakonske odredbe posrijedi sramotna, bešćutna i bezobzirna normativna prijevara jer nitko, osim onih koji će se eventualno poslužiti nekim makinacijama i zlouporabama propisa, ne može kumulativno ispuniti sva 3 zakonska uvjeta i steći pravo na navedeni maksimalni fond sati usluge osobne asistenture mjesečno", navodi Sjena.
"Upozoravali smo, također, da navedena normativna prijevara u sebi sadrži još jednu prikrivenu normativnu prijevaru. Jer, osobe s invaliditetom, kao i neinvalidne osobe, nisu nam po tko zna koji već puta, povjerovali oni koji su ovaj zakon kreirali i za njega podigli ruku, žive 30 ili 31 dan u mjesecu osim, dakako, u veljači", dodaje.
"Pa kada se 352 podijeli sa 31 dobije se istina numerički izražena u 11,35 sati osobne asistenture dnevno, a razotkrije i razobliči goebbelsovski perpetuirana prijesna laž o 16 sati dnevno. Ali, opetovano apostrofiramo, ukoliko se budu poštivali propisi, niti jedna osoba s invaliditetom neće steći pravo niti na tih 11.35 sati dnevno", navodi.
"Mnoge osobe s najtežim invaliditetom imat će manji opseg prava nego po dosadašnjem bezakonju"
"Sasvim konkretno, određeno i precizno, osobe s najtežim invaliditetom IV. stupnja i Barthelovim indexom u rasponu od 0 do 20, a posrijedi su osobe potpuno i kontinuirano ovisne o tuđoj pomoći, njezi i skrbi, steći će pravo na maksimalno 176 sati osobne asistencije mjesečno odnosno 5.67 sati dnevno kada 176 sati podijelimo s 31 danom u mjesecu", piše udruga.
"Štoviše, mnoge osobe s najtežim invaliditetom će pro futuro imati manji opseg prava nego po dosadašnjem bezakonju. Primjerice, gore navedena osoba koja je do sada imala roditelja njegovatelja ili njegovatelja i pride, in cumulo, pravo na osobnog asistenta 160 sati mjesečno, po zakonu će svega manji broj osoba s invaliditetom imati i dalje pravo na roditelja njegovatelja ili njegovatelja, ali uz pravo na gotovo dvostruko manji fond sati osobne asistencije mjesečno", dodaje.
"Sasvim konkretno, umjesto dosadašnjih 160 imat će pravo na maksimalno 88 sati mjesečno. Dakle, bez ikakvog susprezanja i ustezanja možemo konstatirati da je, u kontekstu donošenja ZOA, bilo po onaj staroj narodnoj tresla se brda, rodio se miš", navodi Sjena.
"Slijedom svega povišeg, udruga Sjena informira svekoliku javnost, a poglavito osobe s invaliditetom, djecu s teškoćama u razvoju i članove njihovih obitelji, da naša razočaranost navedenim zakonom nipošto ne znači da smo obeshrabreni i demotivirani u daljnjoj borbi za prava svih pripadnika poviše navedenih društvenih skupina", dodaje.
"Dapače, upravo suprotno odnosno opozitno, sada smo još više motivirani, stimulirani, okuraženi i osokoljeni u, kolokvijalno kazano, ratu koji vodimo za naša prava, jer na dnevnoj bazi dobivamo snažnu podršku pripadnika naše populacije koja nas bodri i potiče da s borbom nastavimo sve do onog trenutka u kojem će navedene dvije kategorije osoba imati prava koja će im sadržajno osiguravati život dostojan čovjeka", piše Sjena.
"Stoga, najavljujemo nove akcije i korake koje ćemo u narednom kratkoročnom vremenskom intervalu poduzeti u intenciji postizanja i dosizanja poviše navedenog krajnjeg cilja", zaključuje.