MATEMATIKA je prilično nemilosrdna i kaže da su se za 400 tisuća kuna, koliko je Grad Split spiskao na Thompsonov nastup na Rivi, mogle financirati dvije Ljetne tvornice znanosti koje koštaju 150 tisuća kuna. I ostalo bi još 100 tisuća.
Zašto Tvornicu znanosti uspoređujemo s Thompsonovim skupim ukazanjem? Zato što smo kraju ovoljetne Tvornice u splitskom Mediteranskom institutu za istraživanje života svjedočili samo desetak sati prije nego što se Perković popeo na binu na Rivi i zato što su Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija za smotru darovite djece koja su u nedjelju roditeljima, starateljima i znatiželjnicima pokazivala što su radili na Tvornici izdvojili fascinantnih, neponovljivih i nevjerojatnih nula kuna.
Dakle, još jednom: za Thompsona 400 tisuća kuna, za Ljetnu tvornicu znanosti nula kuna.
Bez župana i gradonačelnika
Da ne bude spora, usporedba čavoglavskog galamdžije s darovitom djecom nije pala na pamet organizatorima Tvornice, nego nama nakon što smo s njima proveli koji sat. Ljudi su okupili 91 klinca, starih od devet do 18 godina, podijelili ih u grupe od četiri do sedam polaznika s po dvoje mentora. A klinci i mentori bacili su se na znanstvene teme koje ih interesiraju - od antičke Grčke preko vađenja krvi i određivanja krvne grupe do izrade drona. Rezultate njihova rada u nedjelju je došlo vidjeti dvjestotinjak posjetitelja. Predsjednice, gradonačelnika i župana nije bilo. Pametnu i darovitu djecu ne smatraju potencijalnim biračima.
Bojan Markičević, profesor fizike, naš je prvi sugovornik. Sjedimo na jednom od MedILS-ovih vanjskih hodnika. Zgrada je na Marjanu, cvrčci obaraju vlastite rekorde, Celzijusa je sve više, a Markičević s entuzijazmom koji nije moguće glumiti o Tvornici govori:
"Ovo je čisto volonterski projekt koji se već 13 godina održava u Splitu. Bili smo i u Čakovcu, Samoboru, ali nismo imali podršku lokalne samouprave i nailazili smo na administrativne probleme", uvodi nas u priču zbog koje on i ostali organizatori žrtvuju slobodno vrijeme i godišnje odmore. Nisu, objašnjava, baš posvuda lokalne vlasti nezainteresirane za Tvornicu znanosti. Dapače, evo Bjelovar, na primjer, gdje su proveli cijeli tjedan prije splitskog. Zašto baš Bjelovar? Zato što ih je lani kontaktirala tamošnja gradska vlast, u suradnji s bjelovarskim Tehnološkim parkom. I, godinu kasnije, Tvornica znanosti ne samo što se pojavila u Bjelovaru nego:
"Tamo nam Grad snosi sve troškove. Za razliku od Splita gdje su nam u zadnjih sedam godina možda dva puta dali po deset tisuća kuna", napominje Bojan. Ove su godine, već smo spomenuli i ponovili, od Grada i Županije dobili okruglih nula kuna. Svejedno, Tvornica je uspješno organizirana. A zašto?
"Sve ovo radimo da djecu susretnemo sa znanošću na interesantan i zabavan način. Putem istraživanja uče zanimljive, nekad i teške koncepte koji i studenti teško pohvataju. Upoznajemo ih sa znanstvenim pristupom i metodom, a ne samo sa znanstvenim produktom. Osim toga, djeca koja vole znanost često odudaraju od vršnjaka pa ih ovdje okupljamo da vide kako ima njima sličnih, a stječu i nove prijatelje. Uz sve to, od ove godine uvodimo i ljetnu nastavničku Tvornicu znanosti kao trening nastavnika za primjenu znanstveno-istraživačkog. Zanimalo nas je hoće li biti interesa i ima ga - za 15 mjesta javilo se 40 zainteresiranih. Stižu iz cijele Dalmacije, Vinkovaca, Vrbovca, Ogulina", nabraja Bojan.
Polaznici škole, uz pomoć mentora, "prolaze kroz cijeli proces rada na jednoj temi", a one su, kao i oblasti kojima se bave, raznovrsne. Ima tu astrofizike, molekularne biologije, kemije, aeronautike, psihologije, sociologije, povijesti...
"Najveći je problem što nas sustav ne prepoznaje. Ulažemo ogromnu energiju u pregovore, dogovore. Zovu nas iz Europe kao primjer dobre prakse i umjesto da energiju trošimo na osmišljavanje sadržaja, trošimo je na administrativne gluposti. S jedne strane, sve više privatnih tvrtki nam pomaže, a i s MedILS-om odlično surađujemo. S druge, Ministarstvu znanosti trebalo je sedam mjeseci da objavi rezultate natječaja. Susrećemo se i s nizom paradoksalnih propisa - na primjer, neki nam dućan smije darovati jabuke, ali mi ih ne smijemo dati klincima", spominje Bojan jedan od toliko tipičnih hrvatskih apsurda.
Tvornica, spomenut ćemo i to, prije nego što riječ damo ostalim sugovornicima, ima međunarodni karakter. Ove godine mentori su stigli iz Amerike, Rusije, Italije, Njemačke, Francuske, Brazila, a preko Erasmus plus projekta došli su partneri iz Bilbaa, Utrechta, Strasbourga, Barcelone... Oni prate rad Tvornice.
S državom žalosno
Juliana Lana Prah, predsjednica udruge Tvornica znanosti, dopunjava Bojana kada govori o nelogičnostima u hrvatskim propisima pa veli kako djeci ne smiju dati ni vodu u boci jer se to može podvesti pod ugostiteljsku djelatnost.
"Istodobno, ušli smo u top 100 projekata u svijetu prema Google RISE natječaju, ove godine imamo i dvije radionice na engleskom, mentori nam dolaze s inozemnih sveučilišta", informira Prah.
Sunčan Stilinović, programer i predsjednik udruge prije Lane, naglašava da je suradnja s državnim institucijama na žalosnom nivou.
"Ministarstvo znanosti nam je jedne godine dalo novac, ali bez ikakve odgovornosti, pa smo se žalili. Nismo se, dakle, žalili zato što novac nismo dobili, nego zato što nismo dobili ugovore ni obvezu pravdanja novca. Drugi put smo dobili premalo i na kraju smo odustali od države, sada smo se okrenuli crowdfundingu", kaže Stilinović.
A onda nas je poveo po MedILS-ovim dvoranama u kojima su polaznici prezentirali naučeno i napravljeno. Naišli smo, tako, na Mariju Žuvelu. U Engleskoj studira biološke znanosti i ove je godine na Tvornicu stigla kao mentorica. Tvornicu hvali:
"Na njoj se primjenjuje znanost, o čemu se uopće ne uči u školi, razgovara se o znanosti, kao polaznica imala sam priliku saznati za neke metode o kojima tek sada učim na fakultetu. Jako mi je pomogla", priča nam Žuvela.
Potom slušamo studenticu Anju Nikolić kako nam objašnjava pokus nazvan crna mamba - nije opasno kao što zvuči, ali je interesantno, pa dolazimo do grupe starijih osnovaca koji zainteresiranim posjetiteljima vade krv i određuju krvne grupe. U toj skupini preporučuju nam Ivana Knezovića. Završio je osnovnu školu, očekuje ga gimnazija, već treću je godinu u Ljetnoj tvornici znanosti.
"Većinom sam u radionicama vezanima za biologiju, najviše me privlače ljudska i životinjska biologija, a od ljudske pulmologija i mišićni sustav", upoznaje nas sam Knezović sa svojim afinitetima. Na Tvornici je, uvjerava nas, lani naučio više od 70 posto školskog gradiva iz biologije i pola fizike. "Više sam pojmova ovdje zapamtio u tjedan dana nego u školi za mjesec", strpljivo će Knezović.
Na koncu, pred MedIlS-ovim vratima ćaskamo s Tinom Šegvićem. Osamnaestogodišnji gimnazijalac osmi je put na Tvornici. Veseli ga druženje s vršnjacima, ali i rad na projektima, naravno. S tim da je ove godine bio u grupi koja je pokušavala konstruirati dron. Nisu uspjeli, ali nema veze.
Tvornica je svejedno uspjela. Državnim i lokalnim vlastima unatoč.