HRVATSKA je danas kupila francuske borbene zrakoplove. Tim povodom danas je Hrvatsku službeno posjetio Emmanuel Macron, a ugovor su potpisali ministar obrane Mario Banožić i francuska ministrica obrane Florence Parly.
Cijena 1.1 milijarda eura
Radi se o 12 rabljenih francuskih višenamjenskih borbenih zrakoplova tipa Dassault Rafale F3R, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Nominalna cijena Rafalea iznosila je 999 milijuna eura, što s PDV-om iznosi 1.1 milijardu eura.
>>Završio posjet Macrona. Sastao se s Rimcem, Rafalei letjeli nad Zagrebom
U svakom slučaju, Rafale se 2007. pokazao u borbi u Afganistanu pa u Libiji, Sahelu i na Levantu, a 2015. krenule su prve prodaje tih aviona Egiptu, Kataru, a onda i Indiji godinu kasnije.
Hrvatska je druga zemlja Europske unije, nakon Grčke, koja je kupila Rafalee, a francuska ponuda izabrana je u konkurenciji američke (novi F-16 Block 70), švedske (novi JAS 39 Gripen) i izraelske (rabljeni F-16 Barak).
Ova kupovina neće pomoći pri ulasku u Schengen
No, kakav je tu posao Hrvatska učinila?
>>VIDEO I FOTO Pogledajte kako Rafalei prelijeću Zagreb
S jedne strane, Hrvatska se hvali učinjenim, govorilo se tu i o bitnoj strateškoj suradnji, koja će imati efekta na pozicioniranje zemlje u Europskoj uniji, ali i u vanjskopolitičkom i sigurnosnom smislu, odnosno da će pomoći pri ulasku u eurozonu i Schengen.
Visoka politika zapadnog svijeta baš ne funkcionira po smislu "dam ti, daš", stoga je i francuski šef diplomacije Jean-Yves Le Drian još u siječnju jasno rekao da se tu radi o hrabroj poveznici.
"Zamislili ste da bismo mogli pomisliti na razmjenu Rafale za Schengen, no u odnosima to uopće ne ide tako", rekao je onda Le Drian.
Međutim, postoje tu i druge stavke koje su uz kupovinu nejasne.
Što sve ulazi u cijenu nabave?
Prvo, što sve ulazi u cijenu nabave? Plaća li se cijena projektila i bombi posebno ili je uključena u javnosti poznatu cifru?
Pitanje je i za koje je zadaće dovoljan broj ovih aviona? Kad smo kod zadaća, koje će one točno biti? Govori se da će avioni služiti nadziranju zračnog prostora, no zašto za takvo što skupi avioni? Nije bilo riječi o djelovanju Rafalea u okviru operacija NATO-a.
"Nabava Rafalea najveće je ulaganje u Hrvatsku vojsku i sigurnost hrvatskih građana. Hrvatska time mijenja svoj globalni položaj u vojnom i obrambenom smislu na karti Europe i svijeta te stječe strateško sredstvo odvraćanja za idućih 30 godina", rekao je danas Plenković.
Problem infrastrukture
Tu je i pitanje oko infrastrukture, točnije hangara za te avione, koji bi se morali adaptirati, a što bi opet moglo koštati poprilično novca.
Koliko košta sat letenja jednog zrakoplova? Koliko dođe godišnje korištenje svakog aviona? Kolika bi bila iskoristivost Rafalea? U Francuskoj je ona ispod 50 posto. Kolika je cijena godišnjeg korištenja i održavanja?
Nadalje, zašto je Hrvatskoj u ponudu uključeno samo jednogodišnje jamstvo na dijelove, uz tri godine potpore. Grcima Francuzi jamče tehničku potporu na 4.5 godina.
Hrvatska je jedna od najsiromašnijih država Europske unije i ušla je u kupovinu od milijardu eura. Upravo su zato sva ova pitanja vrlo važna, a na njih odgovora, barem ne onoga konkretnog, nema.
Plenković suzdržan
Premijer Plenković po odabiru najboljeg ponuditelja ranije ove godine čak je rekao da detalje nikad neće objaviti.
Kazao je on u svibnju ove godine tek da je u cijenu uključena i obuka pilota koji će boraviti u Francuskoj. Infrastruktura? Rekao je tada Plenković da će se o njoj tek razmišljati.
"Morat će se ulagati nešto, kroz naredne godine ćemo o tome razmišljati, ne vidim problem da ti avioni budu u Zagrebu", rekao je.
Dodao je da će do 2025. biti sve isplaćeno, a otplata kreće od početka 2022. Što se tiče tajnosti projekta, rekao je da se to odnosi "na sigurnost države i niz podataka za koje ni ponuditelji ne žele da budu objavljeni".
Austrija je zažalila
Recimo i da je nemjerljivo bogatija Austrija zažalila svoju kupovinu borbenih aviona. Austrija je, naime, početkom nultih kupila Eurofightere. Riječ je o borbenim avionima koje je proizvodio koncern EADS, predvođen francuskim Airbusom, uz sudjelovanje britanskih i talijanskih tvrtki.
Ugovor o kupovini potpisan je u ljeto 2003. godine, ali brzo se pokazalo da će ovi borbeni avioni koštati mnogo više nego što se na početku govorilo. Tako je 2006. godine u austrijskom parlamentu (Nationalrat) pokrenuto istražno povjerenstvo o kupovini Eurofightera, a austrijski kancelar Alfred Gusenbauer 2007. naredio je svom ministru obrane Norbertu Darabosu da s EADS-om započne pregovore ili o manjem iznosu za borbene avione ili o raskidu ugovora.
>>Austrija je kupila borbene avione i zažalila. Hoće li se to dogoditi i Hrvatskoj?
Kasnije je tu bilo još skandala i kaznenih postupaka, optužbi za mito, tužbe Austrije prema Airbusu, preuzimanja istrage posebnog odjela za korupciju... Sve u svemu, Austrija je na kraju na Eurofightere potrošila 5 milijardi eura. Prva cijena iz 2003. bila je 1.7 milijardi.
Sve to govori o kakvom se obimnom poslu radi, poslu koji bi trebao podrazumijevati transparentnost, koju hrvatska vlada ovdje nije pokazala.
Dapače, logično je pitanje kupuje li Hrvatska avione za koje nema kapacitete, što tehničke potpore, što ljudstva, što zemaljske posade, što pilota.
Jednostavno, Hrvatska je netransparentno prema svojim građanima ušla u priču kupovine aviona.
Igor Tabak: Rabljeni su i teško ih je uspoređivati s modernim avionima
Upravo tu činjenicu za Index ističe i vojni analitičar Igor Tabak.
Nazvali smo ga i pitali kakvi su Rafalei avioni.
"Puno je tu elemenata koji kod nas nisu objavljeni. Oni su rabljeni, tako da ih je izuzetno teško uspoređivati s novim modernim avionima. Njihovi letni resursi su sve samo ne puni kao kod novih aviona, oprema će ovisiti o ugovoru, a budući dogovori su također nejasni. Jako je teško iz trenutnog stanja, koje je netransparentno, izvesti puno zaključaka", rekao je Tabak.
Ističe da je ovo ogroman posao.
"Radi se o poslu od oko 8.7 milijardi kuna, to je 1.1 milijardi eura, što je najveći posao koji je dosad Hrvatska realizirala po pitanju obrambenog sektora. No, usprkos svim pričama političara o transparentnosti, čitava kupovina zapravo je provedena sve samo ne transparentno", kaže.
"Jako je puno nejasnoća"
"Tu je ostalo jako puno nejasnoća i nedoumica o samom opsegu posla, detaljima kupovine, ali i sposobnostima sustava koji je kupljen i njegovoj budućnosti u hrvatskim rukama. Recimo, Grčka je paralelno s kupovinom dogovarala i buduća unapređenja, dogradnje. Hrvatska vlast nije trošila riječi ni na opremu koja je ugrađena, na naoružanje koje dolazi s tim. Hrvatska vlast na to nije trošila riječi, ostala je na općenitim frazama, ponašajući se na način koji ne nalikuje na članice NATO-a ili zemlje zapadne Europe", objasnio je Tabak.
Odgovorio je na pitanje oko namjene.
"To je veliko pitanje. Hrvatska svoje zrakoplove, prije svega, koristi za nadzor zračnog prostora. No, od Rafalea se očekuje puno šira lepeza mogućnosti, uz izvođenje raznih vojno-zrakoplovnih misija, koje mi nemamo sposobnost izvoditi, a ono što na papiru imamo mogućnost izvoditi, nismo održavali u obuci pa ih nismo izvodili. Dakle, namjena će ovisiti i o obuci pilota, kao i paketima naoružanja, o čemu opet malo toga znamo", govori.
"Činjenica je da oni iziskuju i klimatizirane hangare, a s tim Hrvatska vrlo skromno raspolaže. Morat će se graditi iznova. To se i pri kupovini helikoptera Black Hawk pokazalo kao izvor problema. Ta priča će biti velik izazov jednom kad ovi borbeni avioni počnu pristizati", naveo je Tabak.
"Hrvatska vanjska politika dominira nad kompletnom obranom"
Za kraj, osvrnuo se i na aspekt vanjskopolitičkog značenja ove kupovine.
"Mislim da je velik problem to što Hrvatska svoju obnovu materijalne osnovice oružanih snaga doživljava kao alat za traženje strateških partnera. Kod nas vanjskopolitički aspekti uvijek ustrajno dominiraju nad obrambenim aspektima, što je daleko od optimalnog", rekao je.
"Po tom elementu Hrvatska je i prepoznata u stručnoj međunarodnoj javnosti, dakle da vanjska politika dominira nad kompletnom obranom, opremanjem i modernizacijom. Tako se miješaju kruške i jabuke, ali kod nas time nitko ne razbija glavu", zaključio je vojni analitičar Igor Tabak.