Uloga Njemačke u obrambenoj strategiji NATO-a znatno se promijenila od 1990-ih godina: tada je Zapadna Njemačka bila država koja je direktno graničila s Varšavskim paktom. U slučaju napada s istoka tadašnja Zapadna Njemačka bi bila prva na udaru. Njemačka vojska (Bundeswehr) i saveznici pokušali bi na teritoriju Savezne Republike potisnuti trupe Varšavskog pakta.
Danas je položaj Njemačke drugačiji: na istoku se nalaze zemlje poput Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i baltičkih država. Sve su one u međuvremenu pristupile NATO-u. Na ovom proširenom NATO-području Njemačka više nije na potencijalnoj liniji razgraničenja, nego u sredini, piše Deutsche Welle.
U slučaju mogućeg napada Rusije bojišta bi se, prema svemu sudeći, nalazila istočno od Njemačke – na teritoriju novih članica NATO-a koje imaju izravnu granicu s Rusijom ili njezinim saveznikom Bjelorusijom. Iz toga proizlazi i nova uloga Njemačke kao baze za opskrbu.
Brigadni general i zapovjednik Pokrajinskog zapovjedništva Bavarske Thomas Hambach to ovako formulira: "Osnovna zadaća Savezne Republike u okviru NATO-a jest da raspoređivanje i opskrba funkcioniraju." Njemačka bi trebala funkcionirati kao logističko čvorište za NATO, ističe Hambach.
Velik dio opskrbnih tokova iz SAD-a, južne i zapadne Europe susreće se na njemačkom teritoriju i od tamo se dalje raspoređuje prema bojišnicama.
Na ovu novu ulogu njemačka savezna vlada i Bundeswehr su reagirali s "Operativnim planom Njemačka" – strateškim planom za izvanrednu situaciju. Mnogo toga iz tog plana je tajno, ali su neki ključni elementi objavljeni: vojnici, oružje, streljivo i opskrba – sve to mora biti primljeno, smješteno ili pretovareno. U pravo vrijeme sve se potom šalje dalje na frontu na istoku. Princip nije drugačiji od onoga kod civilne špediterske firme – samo u znatno većim razmjerima.
A tu je i tok koji ide u suprotnom smjeru: izbjeglice, ranjeni i tijela poginulih te oštećena ratna oprema moraju se prevesti natrag u Njemačku. Sveukupno, riječ je o golemom logističkom pothvatu koji jedna vojska sama ne može svladati.
U slučaju nužde mogu biti angažirani svi: humanitarne organizacije, volonteri, poduzeća, civilno stanovništvo. U praksi je već sada tako da Bundeswehr pregovara s humanitarnim organizacijama i privatnim pružateljima usluga. Primjerice za privremene lokacije za trupe u prolazu: jedna privatna firma ima nalog da pribavi i drži spremnu opremu za 17 takvih odmorišta. Strogo je povjerljivo gdje bi se ta odmorišta nalazila u slučaju izvanredne situacije, kako ih protivnik ne bi mogao lako napasti.
I humanitarne organizacije poput Crvenog križa ili Malteškog reda su u razgovorima s Bundeswehrom. Njihova je zadaća, primjerice, zbrinjavanje izbjeglica iz ratnih područja ili raspoređivanje ranjenih vojnika po bolnicama.
To se ne sviđa svim humanitarcima, primijetio je Martin Schelleis, savezni povjerenik za otpornost na krize pri Malteškom redu. On kaže: "Postoje itekako kritični glasovi koji su pacifistički nastrojeni." I odmah dodaje: "Ali mnogi od onih koji su, primjerice, kao civilni ročnici došli k Malteškom redu, nemaju ništa protiv suradnje s Bundeswehrom. Ima i onih koji čak kažu: danas to vidim sasvim drugačije."
Logistika je važna, ali nije jedini sadržaj "Operativnog plana Njemačka". Tim planom su također regulirane i kibernetička sigurnost te korištenje pričuvnog sastava. Osim toga, operativni se plan stalno razvija.
No srž će ostati ista: riječ je o ukupnoj obrani na vojnom i civilnom planu. U slučaju izvanredne situacije svi građani Njemačke – kao i drugih NATO-zemalja – moraju pomoći, kako to predviđa "Operativni plan Njemačka".