"LJUDE koje su radili ono što je napravio Maleš se zvalo cinker, druker, špija".
Ako Zdravko Mamić još jednom ponovi ovakvu rečenicu, pomislit ćemo da je predsjednik Hajduka Hrvoje Maleš izdao Annu Frank nacistima. A ne da je korumpiranog nogometnog suca izručio Uskoku.
Mamić je o tome počeo govoriti još na press konferenciji nakon uhićenja Željka Širića i Stjepana Djedovića. "Samo ću reći da ja to nikad u životu ne bih napravio", urlao je šef Dinama. "Da mi staviš brigadu topova, gurneš vreli žarač u guzu. Dobro se zna kako ljudi koji su u jednom trenutku junaci završavaju"
Ovoga vikenda u emisiji Nedjeljom u dva ponovio je nešto slično. "Ljude koje su radili ono što je napravio Maleš se zvalo cinker, druker, špija. Nikad ne bi to napravio, jer surađivanje s policijom nije moj posao. Da me 700 tenkova gura u USKOK, ja to ne bih napravio".
Šutnja je blato
On bi šutio. Kao što je šutio svih ovih godina. Točnije, šutio o kriminalu u nogometu, ali zato urlao protiv onih koji su se u taj kriminal usudili taknuti. Ako je isto svjestan toga što omerta znači, to je onda on.
Osim u onom jednom slučaju kad je u travnju 2002. godine tvrdio kako "na svijetu nema većeg kriminalca od Širića". I onom još jednom kad je u ožujku 2004. godine izjavio kako su "suci režirali sva dosadašnja prvenstva".
Cinkeri i špije
Ali sad, kad je Hrvoje Maleš pomogao da se konačno krene u obračun s korupcijom i kriminalom u hrvatskom nogometu, on ga naziva "cinkerom, špijom i drukerom".
Tako moralna gnjida, barem u interpretaciji Zdravka Mamića, nije onaj tko je uzimao desetke tisuća eura za "pošteno" suđenje, već je moralna gnjida onaj tko je tu moralnu gnjidu prijavio Uskoku.
Oni koji toleriraju kriminal, o njemu šute ili u njemu sudjeluju, eminentni su pripadnici hrvatskog društva. Oni koji protiv tog kriminala ustaju ispadaju "cinkeri i drukeri". U ovom društvu izopačenog morala oni su moralno upitne osobe. I to samo zato što se usude dirati u ustaljene, vjekovima izgrađivane postulate.
Doktori i Mate Granić
Ljerka Krajnović prijavljuje liječnika koji uzima novac za operacije, poduzetnik Branko Roglić prijavljuju stečajnu upraviteljicu zato što traži mito, prijavljuju se čelnici Fonda za privatizaciju koji namještaju poslove, kao i Mate Granić za posredovanje u mešetarenju dionicama...
A sada, čelnik jednog od dva najmoćnija nogometna kluba žrtvuje svoju budućnost u ovom sportu kako bi strpao u zatvor korumpirane suce. Nakon što mu je to uspjelo, a istraga zakotrljala lavinu, on je za Mamića - i ne samo njega - moralno suspektan lik. Netko kome se ne može vjerovati. Naročito ako imate nešto sakriti.
Na stranu sad Mamićev poriv da dezavuira osobu koja je pokrenula lavinu koja bi ga mogla pregaziti. Ovdje se radi o stavu kojeg u ovom društvu dijele mnogi: ne samo oni umočeni u kriminal, nego i obični građani. Biti cinker nešto je najgore što se može biti.
Hvale vrijedni cinkeri
I to ne bilo kakav cinker. Nego onaj koji raskrinkava kriminalce, korumpirane političare, reketare i ucjenjivače, pokvarene doktore, pohlepne službenike, moralne gnjide svih vrsta i zanimanja. Kao da se radi o nečemu nečasnom, prijezira vrijednom. Baš kao da se radi o osobi koja je izdala Annu Frank.
A onaj koji pljuje sve te "cinkere i drukere" i koji se busao u rutava prsa kako "surađivanje s policijom nije njegov posao", u studiju javne televizije uredno prelistava policijske dosjee svojih neprijatelja. Ne objašnjavajući kako ih se uspio dočepati.
Tko se onda u ovom društvu zapravo može nazvati moralnom gnjidom?