DESECI prosvjednika okupili su se danas ispred doma libanonskog premijera Hassana Diaba u Beirutu tražeći njegovu ostavku ni deset dana nakon što je imenovan na dužnost, piše The Guardian.
Nakon dva mjeseca prosvjeda Libanon se još uvijek nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi koja je 29. listopada dovela do smjene premijera Saada Haririja. No protuvladini prosvjedi nastavili su se i nakon Haririjeve ostavke. Političke stranke tjednima su se dogovarale prije nego što su nominirale Diaba, sveučilišnog profesora i bivšeg ministra obrazovanja, da ga 19. prosinca zamjeni.
Diab obećao formirati neovisnu vladu stručnjaka
Diab je u skladu sa zahtjevima prosvjednika obećao osnovati vladu sastavljenu od nezavisnih stručnjaka u roku od šest tjedana. U Libanonu, inače, formiranje kabineta vlade traje mjesecima.
“Revolucija je ta koja mora proglasiti premijera, ne oni”
No prosvjednici, kako se čini, nisu zadovoljni obećanjima.
“Došli smo ovamo kako bismo srušili Hassana Diaba. On nas ne predstavlja. On je jedan od njih”, rekla je jedna mlada prosvjednica, koja je govoreći o “njima” mislila na vladajuću elitu.
Druga prosvjednica Lina rekla je: “Revolucija je ta koja mora proglasiti premijera, ne oni.”
Inače, 60-godišnji Diab nije često prisutan u javnosti i deklarira se kao tehnokrat. Prošlog tjedna izjavio je kako su zahtjevi prosvjednika legitimni, no zamolio ih je da mu daju šansu da oformi “jednu izuzetnu vladu”.
“Imena nama nisu važna, mi želimo planirane politike, koji je njegov program?” rekla je Lina.
Prosvjednici tvrde da je Diab bio dio duboko korumpirane vlade. Podrška koju mu je dao moćni šijitski pokret Hezbollah također je naljutila brojne prosvjednike, kao i sunitske muslimane koji su za Haririja.
Danas se prosvjedovalo i u Tripoliju
Osim u Bejrutu, prosvjednici su se danas okupili i u većinski sunitskom Tripoliju na sjeveru zemlje.
Prosvjedi i politički zastoj doveli su Libanon do najgore ekonomske krize od građanskog rata koji je trajao od 1975. do 1990. godine. Međunarodna zajednica zatražila je hitno formiranje nove vlade kako bi se uvele ekonomske reforme i osigurala međunarodna pomoć.