MALO je koji trud toliko nezahvalan koliko pokušaj da se napravi neka suvisla, uvjerljiva i dugoročna prognoza društvenih, ekonomskih i političkih trendova ili događaja. Jedan od svježih primjera su američki predsjednički izbori. Dok je samo prije mjesec dana izgledalo da oni neće predstavljati više od lagane šetnje Baracka Obama do širom otvorenih vrata Bijele kuće, danas već i nije tako nezamislivo da bi demokratski senator mogao na kraju balade završiti kao američki Zoran Milanović.

Stoga se ne može ne odati određeno priznanje javnim ličnostima koje su spremne dati daleko smjelije prognoze, vezane uz još dalju budućnost, s mnogo više nepoznatih varijabli. Kao jedan takav primjer bi mogle poslužiti nedavne procjene hrvatskih pravnika prema kojima će u Hrvatskoj do 2023. godine biti potpuno legalizirani ne samo istospolni brakovi, nego i usvajanje djece od istospolnih parova.

Netko će takvu prognozu – s obzirom na svoj ideološki stav – nazvati manje ili više optimističnom/pesimističnom, ali se ipak može reći da argumenti na kojima se temelji ipak imaju određenog smisla. S jedne strane se navodi procijenjeni datum – po svim procjenama neizbježnog - ulaska Hrvatske u EU, odnosno potrebe što potpunijeg i bržeg prilagođavanja njenim zakonskim standardima, a s druge strane se uspoređuje ritam zakonske evolucije prava homoseksualaca u Nizozemskoj s donošenjem ekvivalentnih zakona u Hrvatskoj. Na temelju toga, kao i trendova u EU, lako je zaključiti da je u pitanju nešto neizbježno, odnosno da je "otpor uzaludan".

Kako su promašili vrhunski vizionar Clarke i američki pornografi

Međutim, bez obzira na to kako koliko ta vizija izgledala uvjerljivom, uvijek joj se treba prići s velikim zrnom skepse. U prilog tome ide način na koji je jedan od inače najpoznatijih i najuspješnijih vizionara budućnosti "promašio ceo fudbal". Arthur Clarke, tvorac koncepta umjetnih telekomunikacijskih satelita koji su za manje od jedne generacije postali stvarnost, nije se mogao pohvaliti sličnom preciznošću kada je 2001. godinu morao uspoređivati sa svijetom opisanim u svom najpoznatijem romanu i filmu koji je obilježio kraj 1960-ih.

Clarke je, doduše, još davno prije 2001. godine priznao da od "Pan Amovih" redovnih putničkih letova za Mjesec neće biti ništa. Kao glavni razlog za to je naveo Vijetnamski rat koji je pojeo fondove za svemirska istraživanja, a nakon toga su došli ne baš tako predvidljivi naftni šok i ekonomska kriza 1970-ih te još teže predvidljivo splašnjavanje oduševljenja javnosti za svemirsku utrku.

1970-e su, pak, bile razdoblje koje se često naziva "Zlatno doba američkog porno filma". Gotovo svi koji su upućeni u materiju se slažu, bez imalo ironije, da će teško ikada biti tako kvalitetne glume, scenarija, režija i produkcije u ostvarenjima tog žanra kao što je bilo tih godina. Mnogi američki porno-filmaši su tada snimali svoja ostvarenja u najelitnijim holivudskim studijima, te koristili najprofesionalnije tehničke ekipe, a ponekad i glumce iz holivudskog "mainstreama".

Mnogi od tada vodećih djelatnika američke porno-industrije su se smatrali punokrvnim umjetnicima i smatrali kako će se za samo desetljeće-dva potpuno izbrisati granica između "normalnih" i porno-filmova. Djela SF-književnosti iz istog razdoblja su pak, s više ili manje ironije, opisivala blisku budućnost u kojoj su "hard core" sadržaji sasvim normalan i uobičajen dio televizijskog programa.

Sve te vizije, temeljene na trendovima kojima je "uzaludno pružati otpor ", nisu mogle pretpostaviti da će jedan tako banalan izum kao što je video-rekorder do neprepoznatljivosti izmijeniti način na koji se konzumira pornografija, odnosno taj fenomen baciti u geto društvene margine efikasnije od svih cenzora i konzervativaca na svijetu.

Ako mogu LGBT brakovi, zašto ne šerijatsko pravo i poligamija?

Kada se malo razmisli o gore navedenim predviđanjima – sasvim osnovanim u svoje vrijeme – lako je shvatiti zašto će biti skepse prema zamisli da gay bračni parovi usvajaju djecu u Hrvatskoj 2023. godine. Trendove, bili oni europski, lokalni i svjetski, može preokrenuti neki neočekivani događaj kataklizmičke prirode ili početak nekog drugog trenda s nepredvidljivim posljedicama.

U najmanju ruku je upitno na osnovu iskustava u drugim europskim državama servirati formule za Hrvatsku, odnosno očekivati da će ona nekim čarobnim štapićem – zvao se on EU ili ne – postati indigo-kopija razvijenih zapadnih zemalja. Prava homoseksualaca će u Hrvatsku ulaziti u "paketu" s mnogim drugim stvarima koja i ne moraju biti tako prihvatljiva/odbojna. Ako se mogu zamisliti usvajanja djece od LGBT parova 2020-ih, može se zamisliti i da će tada biti normalno da mlade Hrvatice gube državnu naknadu za nezaposlene ako odbiju posao u lokalnom bordelu.

Isto tako povijest, sa svojim smislom za povremenu ironiju, može Hrvatskoj kao europsku vrijednost nametnuti nekakve kombinacije koje se sada smatraju nespojivim. Tako se može zamisliti da uz istospolne brakove u Hrvatsku istovremeno uvodi šerijatsko pravo, sasvim u skladu s idejama koje promiču vrhunski pravni umovi u nekim zemljama današnje Zapadne Europe. A možda bude čak legalizirana i poligamija, s obzirom da bi širenje lepeze ljudskih prava u budućnosti trebalo izaći u susret što je moguće većem broju životnih stilova i oblika međuljudskih odnosa.

Dragan Antulov