DONESENA je nepravomoćna presuda Bandićevim ljudima u Aferi Pročistač, radi se o nezakonitosti pri izgradnji zagrebačkog pročistača otpadnih voda, poslovanju te poticanju i pomaganju u tom nedjelu.
Afera je teška 40 milijuna kuna, a Bandić je ovdje bio pozvan kao - svjedok. No sporan je i štetan ugovor između grada i koncesionara ZOV-a prema kojoj građani plaćaju veću cijenu.
Sva četvorica, Ante Pavić, Hannes Schweitzer, Darko Turopoljac te Damir Vuljanko proglašeni su danas krivima. Pavić i Vuljanko su dobili po četiri i godine zatvora, a šest godina su dobili Schweitzer i Turopoljac, javlja Jutarnji list.
Ročište je još u tijeku.
USKORO OPŠIRNIJE
O čemu se radi?
Nakon podizanja optužnice Uskok je, otkrivajući tek inicijale optuženika, izvijestio kako Pavića tereti da je od početka 2005. do listopada 2008. kao prokurist i direktor ZOV-a, koncesionara na Projektu infrastrukturnih objekata za potrebe izgradnje Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba (CUPOVZ) te odgovorna osoba u glavnom izvođaču radova, nadležnom za odabir podizvođača, od Turopoljca zatražio da mu kao nagradu za uključivanje u posao besplatno adaptira stan.
Osim toga, navodno je tražio i da mu tijekom izvođenja građevinskih radova Turopoljac "kontinuirano isplaćuje točno neutvrđenu novčanu nagradu."
Milijunska nepripadna korist
Kako bi realizirao dogovor s Turopoljcem, Pavić je od Schweitzera, koji mu je bio podređeni, zatražio da "protivno obvezi provođenja pozivnih natječaja" Turopoljčevoj tvrtki Dija graditeljstvo "osigura dodjelu poslova po neosnovano uvećanim cijenama građevinskih radova te naplatu istih na štetu društva ZOV".
Za dobivanje poslova Turopoljac je, sukladno prethodnom dogovoru, Paviću isplatio "točno neutvrđenu novčanu nagradu" te mu je besplatno adaptirao stan u vrijednosti od 52 tisuće kuna. Turopoljčevoj tvrtki pritom je pribavljena nepripadna imovinska korist od najmanje dva milijuna kuna, a ZOV je navodno oštećen za 5.6 milijuna kuna.
Uskok tvrdi da je Schweitzer od svibnja 2006. do svibnja 2008. kao voditelj Projekta izgradnje sustava Glavnog odvodnog kanala, na traženje Turopoljca, njegovoj tvrtki odobravao plaćanje neizvršenih radova, a ovaj mu je zauzvrat besplatno izveo radove na kući u vrijednosti od preko 446 tisuća kuna.
Turopoljčevoj tvrtki time je navodno pribavljena nepripadna korist od 7.68 milijuna kuna. Društvo s kojim je ugovoreno izvođenje radova pritom je oštećeno za 3.75 milijuna, a Grad Zagreb, na koji je prefakturiran preostali dio troška, za 4.8 milijuna kuna.
Uskok tvrdi i da je Turopoljac od početka prosinca 2006. do kraja ožujka 2008. od Vuljanka "koji je vodio jedno društvo te je bio u mogućnosti da na ime još dva društva osigura sačinjavanje dokumentacije", zatražio da za novčanu nagradu sačini dokumentaciju u kojoj će neistinito biti prikazana poslovna suradnja njihovih tvrtki.
Dokumentacija s neistinitim podacima
Vuljanko je potom u više navrata sačinjavao dokumentaciju s neistinitim podacima i predavao je Turopoljčevoj tvrtki "iako su obojica bili svjesni da fakturirani poslovi nisu izvršeni i da nema osnove za njihovo plaćanje". Nakon uplate novca Vuljanko je podizao gotovinu ili je novac prosljeđivao na račune drugih osoba i tvrtki, dio je zadržavao za sebe, a ostatak predavao Turopoljcu.
Na taj je način Turopoljac navodno zaradio oko četiri milijuna kuna, Vuljanko 15.3 milijuna, a njegova tvrtka 1.2 milijuna kuna, dok je imovina Turopoljčeve tvrtke neosnovano umanjena za 23.5 milijuna, uz štetu od gotovo 14 milijuna kuna.
Uskok je u optužnici predložio da se od svih okrivljenika oduzme protupravno stečena imovinska korist, dok je za Pavića predloženo tzv. prošireno oduzimanje imovinske koristi jer je nesrazmjer između njegovih zakonitih prihoda i rashoda procijenjen na više od 9.5 milijuna kuna.