"PONEKAD bih im, kao kolega kolegi, odnio kuverte, ali nisam znao koliki su iznosi u njima. Nikad se nisam u to petljao. Moja uloga u cijeloj priči s HDZ-om bila je umjetnička - pisao sam pjesme, kreirao program, ali nikada nisam govorio s izvođačima o novcima, niti sam ugovarao gaže".
Tako je Dražen Žanko u Slobodnoj Dalmaciji odgovorio na tvrdnje kako je upravo on bio posrednik između crnih fondova HDZ-a i estradnih umjetnika koji su za njih nastupali.
Nosač kuverti
On je samo nosio kuverte. Kao što ih je Branka Pavošević samo dijelila. Mladen Barišić je samo nosio torbe. Kao što ih je Jadranka Kosor samo čuvala.
Ništa ih drugo nije zanimalo. Oni su bili obične karike u dobro podmazanom lancu. Profesionalci na djelu i lojalni članovi u akciji. Skoro pa nezainteresirani promatrači.
Svi oni koji se vole naslađivati nad HDZ-ovim blatom koje kulja iz ovog kaznenog postupka posebnu će zadovoljštinu pronaći u činjenici da je kao stranački pismonoša prokazan upravo pisac prve himne HDZ-a.
Znate one, "Što se krvlju brani ne pušta se lako" i sličnih bakrača.
Neviđena lakoća
Međutim, lakoća kojom je Žanko objasnio svoju ulogu u kolanju crnih fondova može se mjeriti još samo sa svjedočenjem HDZ-ova torbara Barišića, koji je mrtav-hladan pričao kako je Sanaderu na vrata nosio milijune , kako je financirao njegovu braću, ljetovanja, promocije, zabave i domjenke, te s Brankom Pavošević "brojao eure na dan kad je ubijen Pukanić".
A izjavom: "Nikada se nisam u to petljao" HDZ-ov trubadur gotovo je nadmašio legendarne Kosoričine tvrdnje kako "nije ništa znala". Malo mu je falilo. Tek mrvica.
Umjetnik u tijelu poštara
On je bio tek umjetnik zarobljen u tijelu poštara. Kao što je Barišić bio običan carinik zatočen u tijelu torbara. A Pavošević naivna računovotkinja zarobljena u tijelu grobara. Onog koji prvo zakapa tajne, a zatim pokapa stranku.
Svi oni samo su radili svoj posao.
Kao kolega kolegi
Žanko je, recimo, pjevačima nosio kuverte "kao kolega kolegi" i sada misli kako će to objašnjenje biti dovoljno da ga amnestira bilo kakve odgovornosti. Otprilike onako kako nas Darko Milinović pokušava uvjeriti da će sve biti u redu ako je on sedamdeset tisuća kuna iz crnog fonda dao župniku iz Bilaja.
Bog će mu oprostiti.
Nisam znao koliko nosim
Međutim, ono što je kod Žanka bilo najbolje jest obrazloženje kako je znao da nosi novac u kuvertama, ali "nije znao koliki su iznosi u njima". Na istu foru Kosor nije znala što potpisuje, Milinović nije znao da dila prljavi novac, a Andrija Hebrang - sjećate se njega? - nije imao pojma odakle se puni stranačka blagajna.
I nije ih bilo briga.
Za stranku spremni
Sanader je vladao strankom, Kosor je zastupala stranku, Hebrang je branio stranku, Barišić je uzimao za stranku, Milinović je darivao iz stranke... A Dražen Žanko? On je samo "pisao pjesme i kreirao program". Također za stranku.
Kako je ono išlo: "Tko na tvrdoj stini svoju povist piše/ Tom ne može nitko prošlost da izbriše/ Varaju se i ne misle tako/ Što se krvlju brani, ne pušta se lako".
A pogotovo lova.