"SMANJENJE plaće ministrima u Vladi bio bi dobar populistički potez, ali ne bi riješio probleme u Hrvatskoj", izjavio je ministar rada Mirando Mrsić.
Naravno da ne bi.
Zato će ih riješiti smanjenje radničkih plaća. Kao i ukidanje božićnica, regresa i ostalih dodataka iz kolektivnih ugovora. Kao i ukidanje samih kolektivnih ugovora.
Jer sve su to, kako reče premijer Zoran Milanović, "uspomene iz nekih ljepših vremena".
Novca nema, niti ga je bilo
Iz vremena kad je bilo puno lakše doći do novca kojeg nije bilo, kao što ga nema ni sada, ali ga se teško dočepati.
Stoga ova Vlada nema drugog izbora nego posegnuti za rezovima. Ali ne diranjem u plaće ministara, kao ni onih koje ministri zapošljavaju na dvocifrene plaće, kao ni u plaće direktora po javnim poduzećima, a bogami ni u otpremnine koje se dijele onima koje se zapošljava na ugovor o radu.
Umjesto svega toga, ide se u rezanje radničkih prava.
Premijer je prvo sebi dao plaću
I ministar Mrsić je u pravu, Hrvatsku doista ne bi spasilo smanjenje njegove ili nedajbože premijerove plaće. Unatoč Milanovićeva pokušaja da nas utješi izjavom kako bi on najradije svakome dao dvije tisuće eura plaće, ali ne može. Pa je zato mora dati samo sebi.
Međutim, ima jedna stvar koja bi nas kod vladajućih političara sigurno spasila - a to je solidarnost.
Nažalost, to je žrtva koja najteže pada na želudac svakoj vladajućoj garnituri. To je njihova noćna mora, bauk u tami, čudovište iz ormara.
Lakoća demagogije
Zato je ministru rada puno lakše žrtvama nužnih rezova priopćiti kako bi se i ministri mogli solidarizirati, ali da eto, oni to neće učiniti jer "to ne bi riješilo probleme u Hrvatskoj". Lakše nego da i sebi otkinu poneku stoticu s plaće.
Osim što je krajnje cinična, ovakva izjava pokazuje kako SDP uopće ne razumije politiku, ne razumije što građani očekuju od dobronamjerne vlasti, kao što ne razumije kako solidarnost nije populizam, već je populizam ono čime se premijer služi kako bi se ulagivao desnom biračkom tijelu i Katoličkoj crkvi.
Ovako, vlast nam poručuje: rezat ćemo vama, jer će to spasiti Hrvatsku, ali nećemo rezati sebi, jer bi to bio populizam.
Zato nakon svega ostaje demagogija.
Paraziti i njihovi taoci
Ustrajanjem pri stavu kako neće otpuštati višak zaposlenika u javnoj upravi, niti će raskrčivati nered među braniteljskim i drugim privilegijama, uz odgodu sređivanja lokalne uprave i mnogih drugih ostataka HDZ-ove vladavine, ova Vlada zapravo prolongira nepravdu pod krinkom solidarnosti.
Bez regresa i božićnica ostat će tako svi, pa čak i oni koji bi ih zaslužili, plaće će se smanjivati svima, a ne samo neradnicima, a sposobni i potrebni i dalje će biti taoci nesposobnih i nepotrebnih.
Stoga parola glasi: Režimo svima, a ne samo njima. Uz dodatak: Režimo svima, ali ne ministrima.
Što piše sitnim slovima u Planu 21
Tako izgleda politika SDP-ove vlade. U jednom trenutku, od solidarnosti se bježi pod izlikom da se radi o običnom populizmu, da bi se već u drugom posegnulo za populizmom kako bi se zamaglila nepravda.
Ako nekoga zanima, ta odredba navedena je sitnim slovima na samom kraju Plana 21.