Ilustracija: PU varaždinska
POZITIVNI su pomaci u našem zdravstvu doista rijetki - još uvijek čekamo reformu bolnica, ali i ozbiljnu reformu cijelog sustava. Po svoj prilici za mandata ove Vlade nećemo dočekati ni jedno ni drugo. Jer ozbiljne reforme, unatoč činjenici što zdravstvo s ogromnim i brzo rastućim dugom povlači na dno cijelu državu, nisu ni bile cilj ove Vlade. To je uostalom bilo vidljivo još od izbora - ne samo da nikakva strukturalna promjena, dakle ona promjena koje bi mijenjala samu građu, a posljedično i odnose unutar sustava nije ni bila dio izbornog programa, nego i u zakašnjeloj Strategiji razvoja zdravstva 2012. do 2020. čije je pisanje započeto šest mjeseci nakon izbora (umjesto bar godinu dana prije izbora) nije bilo ni govora o ikakvoj reformi. U tom se smislu ovoj Vladi ne može zamjeriti nedosljednost – niti su obećali ozbiljnije zahvate, niti ih provode. Stvarno su od riječi.
"Generički lijek je identičan ili bioekvivalentan originalnom lijeku u dozi, neškodljivosti, putu primjene, kvaliteti, obliku, načinu primjene i indikacijama"
Zašto su novinari tako neozbiljni? O čemu je zapravo riječ? O neznanju, ili što je gora mogućnost, o slušanju diktata krupnog kapitala? Ili je posrijedi obična lijenost? Možda je naporno uguglati "generički lijekovi" i za 0,10 sekundi početi čitati jednu od oko 23.200 stranica na kojima lijepo piše da je generički lijek farmaceutski proizvod koji je identičan ili bioekvivalentan originalnom lijeku u dozi, neškodljivosti, putu primjene, kvaliteti, obliku, načinu primjene i indikacijama. Zar je to teško? Dugo traje? Tipkovnica ne želi slušati omiljenu naredbu: copy – paste?
S obzirom na to da su generički lijekovi vrlo često znatno jeftiniji od "originala", jasno je kako će svaki mudri voditelj zdravstva obvezati liječnike na propisivanje upravo tih lijekova. Na taj će se način ogromna sredstva za lijekove (u nas više od pet milijardi kuna godišnje) razumno trošiti ostavljajući mjesta za vraćanje dugova i rasterećenje državnih financija ili za unaprjeđenje drugih oblika zdravstvene zaštite. Primjerice, za zapošljavanje liječnika kojih nedostaje i kojima ćemo smanjiti liste čekanja, ili za zapošljavanje sestara kojima ćemo poboljšati skrb za bolničke pacijente, ili za poboljšanje uvjeta u bolnicama u kojima nam borave najteži pacijenti, ili za unaprjeđenje rada hitne pomoći kako nam sugrađani više ne bi umirali zbog lošeg ustroja, ili jednostavno za razumnu potrošnju i odgovorno ponašanje prema građanima koji plaćaju zdravstvo.
"Amerikanci troše najviše za lijekove i zdravstvo, a najbolesnija su nacija razvijenoga svijeta"
I tako nas u 21. stoljeću, u vremenu interneta i planiranja puta na najbliži planet, nakon stoljeća tegobne borbe za uspostavu i razvoj medicine kao znanosti, nakon tisuća istraživanja, radova, uspješnih i neuspješnih pokusa, nakon tisuća i tisuća ljudskih žrtava tog razvoja, naši novinari ponovno vraćaju u mračno predmedicinsko vrijeme. Doduše, više se neće liječiti pijavicama i krilima slijepog miša, nego skupim lijekovima. Primjerice, visoki će tlak oni skromnijih primanja liječiti lijekom od dvadeset do trideset eura, oni nešto bogatiji lijekom od stotinu do dvije stotine eura. Jasno, oni najbogatiji upravo će zahvaljujući najskupljim lijekovima visoki tlak odmah izliječiti i biti vječno zdravi i besmrtni.
Otprilike kao i Amerikanci. Naime, oni troše najviše lijekova na svijetu i to onih najskupljih, dakle i najboljih. A i najviše na svijetu odvajaju za zdravstvo. Jedino je nejasno zašto su najbolesnija nacija među razvijenim narodima. I zašto žive kraće od Kubanaca koji za zdravstvo troše dvadeset četiri puta manje i čiji su lijekovi i do dvije stotine puta jeftiniji.
Valjda Kubanci još naivno vjeruju da i jeftini lijekovi liječe. Koje neznalice.
*Autor je ovlašteni doktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Svi izneseni stavovi i izrečena mišljenja isključivo su osobna gledišta i promišljanja autora i nisu službeni stavovi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.