ŽELJKO Rohatinski to je nazvao sporazumom među džentlmenima.
"Od početka je postojao jedan džentlmenski dogovor između gospodina Todorića i mene da se mogu vratiti u kompaniju ukoliko to želim", izjavio je bivši guverner Hrvatske narodne banke u intervjuu za Novi list.
Nije ga bilo sram to priznati. Da je bio Todorićev čovjek na privremenom radu u središnjoj banci. Da se cijeli njegov mandat za kojeg se otimao doslovno do zadnjeg dana, sada i službeno može promatrati kroz prizmu Todorićeva zaposlenika.
Gubernatorova guvernera.
Uvjeti džentlmenskog dogovora
Što je sve uključivao taj džentlmenski sporazum? Obavezu da se guverner Rohatinski ne smije zamjeriti bivšem i budućem poslodavcu? Da se ne smije zamjeriti čovjeku koji mu je otkupio propalu firmu kako bi mu spasio kuću? Da mora u svakom trenutku biti na raspolaganju najmoćnijem tajkunu u državi: kako bi tolerirao pošast Konzumovih bonova, provodio monetarnu politiku koja ide na ruku drugom džentlemenu, služio mu kao sredstvo pritiska na Vladu?
Već opjevana taština Željka Rohatinskog previše je tvrdokorna da bi dozvolila bilo kakav osjećaj nelagode pred javnim priznanjem da ga je Ivica Todorić iz Agrokora pustio u HNB uz poruku da se u bilo kojem trenutku može u njega opet vratiti.
Prekasni sukob interesa
Nezaposleni Rohatinski danas kontemplira o tome hoće li biti u sukobu interesa ako istovremeno prihvati posao u Agrokoru i Goldman Sachsu, ali kao guverner HNB-a ni u jednom trenutku nije priznao da se nalazi u sukobu interesa zbog posebnog odnosa s neformalnim vladarom Hrvatske.
Ni zbog kuće, ni zbog političkog angažmana, ni zbog obećanog radnog mjesta u Agrokoru.
Bio je to, kako sada priznaje, džentlmenski sporazum, kao da je to opravdanje za sve. I kao da ne znamo na što liče takvi sporazumi u ovoj post-balkanskoj kaljuži.
Prvi među džentlmenima
Nije Rohatinski bio jedini takav "džentlmenov džentlmen". Todorić se proteklih godina pobrinuo da takve igrače strateški razmjesti gdje god stigne: po strankama i ministarstvima, u Vladu i antimonopolsku agenciju, u vlast i oporbu, gdje god mu mogu biti od koristi.
Također, Rohatinski nije prvi koji je iz Agrokora odlazio na neku dužnost, pa se nakon obavljena posla vratio u Todorićevo naručje. Ali među svima njima bivši guverner uvjerljivo je najveća zvjerka. Najveći igrač. Najveći "džentlmen".
Neovisnost od svih - osim od Todorića
I da cijela priča bude zanimljivija, Rohatinski je svoj status, karizmu, utjecaj i snagu na čelu Hrvatske narodne banke gradio upravo na neovisnosti od bilo kakvih centara moći. I tu teško očuvanu neovisnost ljubomorno čuvao pred svim pritiscima i koketiranjima, pred svojatanjima svih onih koji su se željeli barem malo ogrebati o djelić njegove slave.
Da bi onda priznao kako je zapravo bio marioneta najmoćnijeg tajkuna u regiji.
Bježao je od politike, od stranaka, od bankara, od javnosti. Ali ne i od čovjeka koji mu je na brutalno izravan način odiguravao egzistenciju: čuvao radno mjesto i spasio kuću.
Držao se dogovora
Nema sumnje da se, kao pravi džentlmen, Rohatinski držao dogovora. Jer da nije, tada vjerojatno više ne bi vrijedila Todorićeva ponuda da se nakon guvernerskog mandata može vratiti u kompaniju.
A da je doista džentlmen, onda se tom ponudom ne bi javno hvalio, već bi je ljubazno odbio. Da ne bi izgledalo kao obično vraćanje dugova.