Traži se - Vugrinec!
Tekst: Zvonko Alač
Foto: Iva Lulić
PRIJE dvije godine igračine kao Ramazanov, Agayev i Edmond N'Tiamoah zamalo su bili krvnici Dinamovih europskih ambicija već krajem srpnja, a ljeto 2009. prije "nikad bliže" Lige prvaka i "najmanje što ćemo prihvatiti" Europske lige nudi još jednu (pred)preponu koju Dinamo mora preskočiti pred zlokobno praznom "Maksimirskom rugobicom".
Nedavne muke po Dinamu na međi Europe i Azije su mnoge podsjetile na još veću moru (da, i to je moguće kada je "europski Dinamo" u pitanju) koju su svi njegovi navijači proživljavali jedući nokte do kraja drugog produžetka zagrebačkog uzvrata protiv "nečega" što se zove Khazar Lankaran.
Kavkaska kalvarija kao sudbina
I tada je klub koji je iz prve, domaće utakmice, donio "aktivan rezultat" bio iz područja omeđenog Crnim i Kaspijskim morem i tog ljeta smo (kao i ovog) unezvijereno prekopavali opskurne sajtove u potrazi za ikakvim informacijama o Dinamovom protivniku u pretkolu pretkolovog pretkola, a na najvećoj cijeni u redakcijama su bili brojevi Ive Šuška i Domagoja Kosića.
Nakon što je prva utakmica u Bakuu završila 1:1, u uzvratu je (kao i u prvoj utakmici) poveo Hazar, ali je njihovu prednost anulirao joker Davor Vugrinec i Dinamo je proigrao tek njegovim ulaskom. Do kraja regularnog dijela ostalo je izjednačeno, a osim kiše, pao je i Dinamov trener - "Doslovno pokisli Ivanković , koji je zadnjih deset minuta, mokar do kože i na iglama zbog Khazarovog šuljanja po šesnaestercu prije trećeg Dinamovog gola, isključen proveo u novinarskoj loži, priznao je kako bi vjerojatno bio bivši da nije prošao Khazar: "Da nismo prošli, moja ostavka bi svakako bila tema razgovora", zapisali smo tada.
Dinamo je u produžetku slavio 3:1 golovima Mandžukića i Tadića, ali je Khazar pet minuta prije kraja drugog produžetka imao veliku priliku za 2:2 i senzaciju.
Jednako se mučio Modrić-Vukojevićev i Badelj-Sammirov Dinamo
Osim brojnih sličnosti s današnjom Dinamovom kavkaskom situacijom, priča oko Pjunika ima jednu bitnu razliku koja ne ide u korist današnjem Dinamu - Ivankovićev europski Dinamo bio je osjetno bolji od današnjeg, Jurčićevog.
Usporedimo li momčad koju je Ivanković suprotstavio prvaku Azerbejdžana 17. srpnja 2007. na stadionu Tofiga Bakhramova:
Koch, Schildenfeld, Drpić, Carlos, Etto, Chago, Vukojević, Mandžukić, Modrić, Sammir, Tadić
s onom koju je Jurčić izveo na Hanrapetakan stadion prije tjedan dana:
Butina, Etto, Bišćan, Lovren, Carlos, Vrdoljak, Badelj,Sivonjić, Sammir, Mandžukić, Papadopoulos
Osim što se možemo uvjeriti u "politiku kontinuiteta" jer Dinamo u prvom sastavu ima samo četiri ista igrača u svega 24 mjeseca (ustvari tri jer Carlos igra samo dok Glavina ne stekne pravo nastupa), drugo što upada u oči je da su u Ivankovićevoj momčadi Modrić i Vukojević, ali i gladni Mandžukić, za razliku od ovog današnjeg koji je po želji za ostankom i igranju u Hrvatskoj parnjak Kaliniću.
Tako je govorio Mkirjavadov: Dinamo je prosječna momčad koje su se neki bojali bez razloga
Treba reći i da je Khazarova igra bili s mnogo više hazarda - uostalom dva puta su u dvije utakmice zatresli Kochovu mrežu, nego li se takva nastojanja mogu primijetiti kod simpatične družine iz Erevana u kojoj je najopasniji po Dinamov gol bio 36-godišnji desni bek Sargis Hovsepyan, otprilike slično da je Dinamu glavna karika Željko Cupan.
Evocirali smo mučne uspomene na Dinamove azerbejdžanske dane u nadi da će uzvrat protiv Armenaca biti ipak manje turbulentan, ali Modrima će za takav rasplet trebati upravo igrač "koji čini razliku" a njega u Erevanu nije bilo, jer Dinamo je tamo bio onakav kako ga je prije dvije godine opisao trener Khazara Agaselim Mirjavadov.
Završit ćemo sa (skoro) happy endom, koji dokazuje kako je "u nogometu sve moguće" pa makar ga igrao i onaj Dinamo koji smo nažalost po službenoj dužnosti morali gledati u Erevanu. Nakon mizernih predstava protiv azerbejdžanske momčadi u ljeto 2007, nitko na Dinamo ne bi stavio "ni pet para" da će napraviti nešto u Europi. Ipak, mjesec dana poslije, da je Balaban u Bremenu pogodio barem jednu od nekoliko nepromašivih prilika, Dinamo bi igrao Ligu prvaka.