PUNO ĆE se idućih dana govoriti o košu Dušana Kecmana, koji je 60 stotinki prije kraja produžetka pogodio tricu sa svoje polovice i Partizanu donio četvrti uzastopni naslov prvaka regije. Krivnja Ciboninih igrača i klupe nije upitna, jer ponovili su dječju bolest Slavena Bilića s Pratera, no činjenica je da koš prema pravilima ne bi smio biti priznat s obzirom na to da su u trenutku šuta na terenu bili igrači u civilu, pa čak i publika.
"Imamo se pravo žaliti, jer suci nisu smjeli dopustiti igru dok su publika i igrači na terenu. U najgorem slučaju trebali smo dobiti tehničku. Pretpostavljam da od žalbe nećemo imati ništa, no ostaje nam samo to", utučen je nakon šokantnog poraza bio Velimir Perasović.
Cibona je žalbu uložila odmah nakon utakmice. Teško je nakon takvog raspleta bilo govoriti o utakmici koja je zapravo bila dostojna finala i rivalstva Cibone i Partizana. Osam koševa prednosti uspio je stvoriti Partizan u jednom momentu, no cijela je utakmica bila u egalu i drami.
"Bilo je neizvjesno, nekoliko puta smo se vraćali iz ponora. Bilo bi potpuno zasluženo da smo i mi pobijedili, kao što je Partizan zasluženo pobijedio. Bez obzira na sve, treba naglasiti da smo igrali protiv jedne od najboljih europskih momčadi i pokazali da se možemo nositi s njima. Zahvaljujem i publici koja nam je dala krila u teškim trenucima."
Kecman: Već sam zabio ovakav koš
"Čestitke Ciboni na odličnoj igri", bila je prva reakcija Partizanova junaka Dušana Kecmana.
"Što uopće reći nakon ovakve utakmice? Dopustili smo da u pitanje dovedemo sigurnu pobjedu. Promašivali smo bacanja, nismo bili koncentrirani. Bio sam među onima koji su najviše griješili, prodao sam dosta lopti, ali barem sam se iskupio ovim šutom. Ovo je veliki trijumf koji će nam dati dodatno samopouzdanje prije Final Foura u Parizu."
Je li se nadao da može poslati loptu u obruč kad su igrači Cibone već počeli sa slavljem?
"Rašić mi je dodao, pogledao sam semafor i opalio. Vidio sam da lopta ima pravac, ali nisam znao hoće li ući. Na kraju je ušla, jako sam sretan. Pogodio sam jednom već takav koš u Ateni, ali nije bio pobjednički."
Duško Vujošević poželio je Cibosima da im se negdje vrati za nesreću koju su imali u domaćem finalu.
"Presretan sam i znam da su jednako toliko tužni naši prijatelji iz Cibone. Prvo poluvrijeme igrali smo dosta dobro, držali prednost, ali igrači koji su ulazili s klupe nisu se najbolje snalazili. Cibona obrana bila je uska, ulazili smo u pick and roll na isteku napada, nismo dominirali pod košem. U prvom poluvremenu Cibona je dala 31 koš, a od toga su dva igrača Cibone zabila 29. To nešto govori i o našoj obrani, Gordon se penjao preko naših centara..."
"U drugom poluvremenu zaustavili smo njih dvojicu, ali nismo profunkcionirali u napadu. Tada se dogodio incident u publici koji, srećom, nije bio većih razmjera. Cibona se konsolidirala i izjednačila. Napravili smo neke greške kada smo imali dobivenu utakmicu. Ne možemo izbaciti loptu iz outa, na četiri razlike promašimo tricu..."
A raspletu kojem smo nazočili malo se tko mogao nadati.
"Naš koš je proizvod sreće puno više nego trica Bogdanovića. Ne bi bilo nezasluženo da je Cibona dobila utakmicu. No, najlogičnije od svega bilo bi da smo na vrijeme prelomili i dobili utakmicu."