"KOME bi uopće sustav 3-5-2 mogao koristiti? Halfovima koji znaju igrati sa loptom, kasnih 90-ih to su bili Hrvati Slaven Bilić i Igor Štimac, zatim Frank Leboeuf, Rio Ferrdinand, Gareth Soutgate...", komentar je na Soccernetu o sada već "zloglasnoj" taktici engleske reprezentacije.

"Zaboravite Paula Robinsona, ignorirajte Stevea McClarena, postoji žrtveni jarac za englesku nesreću u Hrvatskoj koji ne može odgovoriti", navodi se u uvodniku. "Pedro" je naravno 3-5-2.

"Krizu je izazvao takav sustav igre, tumače oni koji misle da je tipično britanski 4-4-2 lijek za sve probleme. Sve momčadi u Premiershipu igraju sa četvoricom odostraga, kao i sva četiri polufinalista SP-a, kao i većina momčadi u Španjolskoj i Italiji, gdje je libero nekad bio normalna pojava"

"Zaboravlja se da je Engleska, prije općeg prihvaćanja sustava 4-4-2, pod Venablesom i Hoddleom igrala sa trojicom u obrani, kao i da su u istom sustavu momčad postavljali i uspješni strani menadžeri, od Wengera i Houlliera do Beniteza i Mourinha, dakle nije istina da je 3-5-2 uvezena izmišljotina, strana engleskim nogometašima"

Tako opet dolazimo do onog dijela teksta gdje se govori o "krivcima" za to što su Englezi prihvatili sustav s kojim su se osramotili u Zagrebu, gdje se spominju Bilić i Štimac. Takav sustav koristi i tri centralna vezna igrača, od kojih jedan može biti kreativac. Opet Soccernet ističe jednog hrvatskog velikana Aljošu Asanovića, koji je kod trenera Jima Smitha u Derbyju sa još dva "talentirana tehničara" Eraniom i Baianom, činio trojac u sredini

U sustavu 4-4-2, gdje sredinu drže dva čvrsta vezna igrača, a za kreativnost su zaduženi igrači na bokovima. Podsjetimo, sličnu stvar je napravio i izbornik Bilić, kojem u sredini igraju Modrić i N. Kovač, dok su "kreativniji" Kranjčar i Rapaić na "krilima".

Iako 3-5-2 ne pogoduje krilnim igračima, kao primjer se uzima Euro 96, kada su kod sadašnjeg McClarenovog pomoćnika ili "izbornika u sjeni", Venablesa, Anderton i McManaman igrali čista krila.

Za razliku od Engleske, Martin O´Neill je sa Leicesterom osvojio dva Liga kupa primjenjujući također 3-5-2, ali kao defenzivni sustav, koji je "srčanim autsajderima omogućavao da kvantitetom u sredini nadigraju talentiranije protivnike". Međutim, uprkos tom uspjehu, ostali engleski davljenici ga nisu prihvatili sljedećih godina.

Soccernet navodi tri razloga za to: treći centralni branič je suvišan kada momčad ima "svog Makelelea" na sredini. Sustav 3-5-2 ostavlja bokove izložee protivniku, a suparnička krila bez nadzora. Kao treći razlog se ističe konzervativizam engleskog nogometa, što znači da treneri odgojeni na sustavu 4-4-2 nisu igračima, koji su zbog veće polivalentnosti, koje 3-5-2 zahtjeva, takav sustav odbacili.

"McLaren, uprkos svim pogeškama njega i njegove momčadi je uvidio da je 3-5-2 sustav sa nekim koristima, a ne samo dobrodošao predah od uniformiranosti taktike 4-4-2.", navodi se na kraju komentara.