DA NIJE bilo koronavirusa, Premiership bi završio ove nedjelje.
Liverpool bi već odavno proslavio naslov prvaka, a fešta prve titule nakon 30 godina završila bi na St. James’ Parku u gostima kod Newcastlea. Strašna gužva bila bi na dnu tablice gdje bi Norwich vjerojatno bio već otpisan, ali bi najvjerojatnije trajala golema borba za opstanak između Aston Ville, Bournemoutha, Watforda i West Hama.
Što bi bilo kad bi bilo, ne možemo znati, ali u petak će biti 15 godina od jednog od najvećih povrataka u povijesti Premiershipa. Glavni akter bio je West Bromwich Albion koji danas vodi Slaven Bilić i koji je na pragu ulaska u Premiership, a možda će u njega i ući bez borbe prekine li se sezona.
Navijači West Broma proživljavaju neizvjesno razdoblje jer su zaslužili ulazak među elitu, ali zbog krize s koronavirusom ne znaju što će biti s njihovim klubom, trenutačno drugoplasiranim na tablici Championshipa. No, živci su im sigurno zdraviji nego što su bili te nedjelje, 15. svibnja 2005. godine, u jednom od najdramatičnijih zadnjih kola u povijesti Premiershipa.
Bilo je to potpuno drukčije vrijeme u engleskom nogometu. Ojačan milijardama Romana Abramoviča, Mourinhov Chelsea je izgubio samo jednu jedinu utakmicu u sezoni i osvojio je naslov s 12 bodova ispred drugoplasiranog Arsenala. Treći je bio Manchester United, a četvrto mjesto je uoči zadnjeg kola osigurao Everton ispred gradskog rivala Liverpoola. U Kup Uefe plasirali su se Bolton i Middlesbrough.
I dok na vrhu nije bilo nikakve drame, na dnu je bio kaos.
U zadnjih 90 minuta sezone Norwich, Southampton, Crystal Palace i WBA bili su u igri za jedino mjesto koje znači ostanak u ligi. U najboljoj situaciji bio je Norwich koji je dobio tri od zadnje četiri utakmice i imao je šansu eventualnom pobjedom kod nezainteresiranog Fulhama osigurati opstanak. Izravnih dvoboja u borbi za spas nije bilo pa su svi ovisili o rezultatima onih drugih.
U najtežoj situaciji bio je West Brom koji je bio zadnji, a sedam kola nije nikoga pobijedio. Bila je to turbulentna sezona za klub s Hawthornsa. Iako nisu imali tako lošu momčad, Baggiesi su nakon 19 kola imali samo jednu pobjedu i sedam remija. Božić 2004. godine dočekali su na zadnjem mjestu na tablici sa samo deset bodova. A to je bio najgori mogući znak jer se nitko u povijesti novog Premiershipa tko je na Božić bio zadnji nije spasio od ispadanja.
Gubili sve važne utakmice
Trener je bio Gary Megson koji je pet godina bio uspješan na čelu WBA, ali ga je poraz od Crystal Palacea 3:0 krajem listopada stajao posla. Momčad je preuzeo Bryan Robson, ali ni njemu nije bolje išlo jer je prvu utakmicu dobio tek u siječnju. U vrlo važnoj utakmici za “šest bodova” protiv rivala Crystal Palacea primili su gol u 93. minuti za 2:2, a u sljedećem kolu izgubili su još jednu prevažnu utakmicu od Norwicha. Nakon remija sa Southamptonom WBA je usred veljače bio sedam bodova od zone spasa i bez imalo samopouzdanja. Robson je povukao ključan potez.
Iskoristio je kratku pauzu zbog kup utakmica da momčad odvede na odmor. Ne u Portugal ili Španjolsku, kao brojni drugi klubovi, nego na Floridu u - Disneyland! Odluka kluba da u vrijeme kad se grčevito bori za opstanak pošalje igrače na druženje s Mikijem, Šiljom i ostalim Disneyjevim likovima razbjesnila je navijače, ali to će se na kraju pokazati kao fantastičan potez.
“To je bila jako dobra momčad, ali nešto u njoj nije štimalo. Igrači su bili užasno napeti i nervozni. Nisam želio da idemo u Španjolsku jer su tamo samo noćni barovi. Nisam želio razbijati glavu time tko se napio, nego sam želio da se opuste na drugi način. Oduševili su se Disneylandom i više su se bavili raspravom na koji će roller-coaster sljedeći ići nego u koji će kafić”, prisjetio se Robson.
Kao što je i pretpostavio, igrači su se vratili puni energije, opušteni i smireni, treninzi su postali iznimno kompetitivni, a rezultati su se popravili. U travnju je izgledalo kao da će se WBA spasiti, ali je Norwich ni iz čega dobio United, Newcastle i Charlton, Southampton je upisao dvije važne pobjede, a Palace je osvojio četiri važna boda. WBA je u pet kola osvojio samo tri boda i u predzadnjem kolu je praktički ispao.
Kolo prije kraja bili jednom nogom u drugoj ligi
Robsonova momčad gostovala je na Old Traffordu i poraz bi gotovo sigurno značio kraj. No, WBA je izvukao 1:1 iz penala u završnici utakmice, a Crystal Palace je imao ostanak u svojim rukama do sudačke nadoknade, kad je primio gol za 2:2 protiv Southamptona. Sve je bilo spremno za dramu u zadnjem kolu ili “Survival Sunday”, kako su tu nedjelju nazvali otočki mediji.
Parovi zadnjeg kola:
West Bromwich Albion - Portsmouth
Fulham - Norwich
Charlton - Crystal Palace
Southampton - Manchester United
Nijedan drugi rezultat nije bio bitan ako Norwich, momčad u najboljoj formi od svih davljenika, pobijedi opušteni Fulham. Unitedu utakmica sa Southamptonom nije ništa značila, kao ni Portsmouthu protiv WBA. Crystal Palace je kolo ranije praktički bio siguran do 93. minute, a sad mora preživjeti gostovanje kod mrskog rivala Charltona i nadati se pomoći Fulhama.
“Ne znam kako smo izdržali na Old Traffordu kolo ranije, ali izdržali smo. Grčevito smo branili taj bod i ja sam vjerovao da imamo šansu u zadnjem kolu”, prisjetio se Robson.
Kako bi podigao samopouzdanje igračima, Robson im je uoči utakmice u svlačionici pustio kultni govor Al Pacina iz filma Any Given Sunday.
“Ništa nisam razumio jer nisam baš najbolje znao engleski, a nisam prije gledao taj film. No, shvatio sam poruku gledajući scene i emocije. I ja sam počeo vjerovati”, rekao je mađarski veznjak Zoltan Gera.
Pacinov govor nije svima bio dovoljan. Nizozemski branič Martin Albrechtsen izvadio je bocu konjaka i potegnuo samo pet minuta prije početka utakmice.
“Bili smo užasno nervozni. Ja i još nekoliko igrača smo dobro potegnuli da se barem malo opustimo”, rekao je Albrechtsen kojeg je trener vidio kako pije konjak.
“Kondicijski trener je uvijek u svojoj torbi imao bocu konjaka za hitne slučajeve. Pravio sam se da ne vidim što rade, ali sam mu rekao da je sve u redu dok se ne pretjeruje jer ipak igramo utakmicu”, rekao je Robson.
Drama već na poluvremenu
Podmazani konjakom i vjerom da se nekim čudom mogu spasiti, igrači Albiona izašli su na travnjak u zadnjih 90 minuta sezone. Navijači, koji su napunili Hawthorns, bili su naoružani radijskim prijamnicima i mobitelima jer pametnih telefona još nije bilo, a morali su pratiti rezultate s još tri stadiona. Već na poluvremenu bilo je jasno da se sprema infarktna završnica.
Nakon što si je zabio autogol, United je izjednačio kod Southamptona gdje je na odmoru bilo 1:1. Fulham je vodio već 2:0 protiv Norwicha, a nabrijani Charlton je pod svaku cijenu želio baciti Palace u drugu ligu i vodio je 1:0. No, iako Portsmouth nije igrao ni za što, WBA nije imao previše šansi i nakon prvih 45 minuta bilo je 0:0. Tablica je izgledala ovako: Southampton 33, Norwich 33, Crystal Palace 32, WBA 32.
Da stvar bude gora za WBA, Zoltan Gera je nakon sudara s Portsmouthovim golmanom slomio kost u ruci, ali je odbio izaći i želio je nastaviti utakmicu.
Fulham je u 54. minuti zabio i treći gol i bilo je jasno da Norwich više ne odlučuje o vlastitoj sudbini. Robson je zaigrao na sve ili ništa. Promijenio je sustav u 4-3-3 i u igri ubacio Geoffa Horsfielda, bivšeg građevinca koji je večer prije utakmice rušio zidove u vlastitom domu.
“U ponedjeljak su mi trebali doći važni dijelovi pa sam u subotu navečer srušio dva zida i do deset sati uvečer postavljao čelične grede. Dobro je da nisam igrao od početka jer bih se vjerojatno srušio od umora”, rekao je Horsfield.
U igri je bio 20 sekundi kad je Gera ubacio, a Horsfield zakucao loptu u gol za 1:0 i veliko slavlje. Koje je kratko trajalo jer je u istoj minuti Freedman, koji je također ušao par trenutaka ranije, izjednačio za Crystal Palace. WBA bi se u tom trenutku spasio od ispadanja, ali do kraja je bilo više od pola sata.
Portsmouthovi navijači navijali za WBA
Van Nistelrooy je okrenuo protiv Southamptona i United je vodio 2:1. Portsmouthovi navijači, koji Southampton ne mogu vidjeti ni nacrtan, navijali su za Albion oduševljeni činjenicom da mrski rival ide prema drugoj ligi. WBA je zabio i drugi gol, ali on je dočekan u tišini na Hawthornsu. Jer stigla je vijest da je par minuta ranije Crystal Palace poveo i jedini tko je mogao pomoći Albionu bio je Charlton.
Bodovi mu nisu značili, ali rivalstvo jest. Jako dobro je Charlton pamtio dva poraza od Palacea u doigravanju za Premiership 1996. godine i nije bilo bolje prilike za sportsku osvetu. Luđački je Charlton napao i došao je do gola u 82. minuti kad je branič Jonathan Fortune zabio za 2:2. Southampton je ispao, Norwich je ispao, WBA je bio “iznad vode” i čekao se samo kraj utakmice na Valleyu.
Gutale su se tablete za smirenje, a utakmica Charltona i Palacea bila je, naravno, ona koja je zadnja završila. Pomoćni trener WBA je nestrpljivo hodao po travnjaku s mobitelom u ruci i onda počeo skakati od sreće. Stigla je vijesti - Charlton je izdržao i WBA ostaje u ligi! U sekundi su se tisuće navijača slile na travnjak s tribina. Netko, tko je ipak vjerovao, od nekud je izvukao šampanjac i Kevin Cambpell je okupao Robsona pjenušavim pićem.
“Dva dana su me pekle oči od toga i uništio mi je jako skupo odijelo, ali koga briga. U igračkoj karijeri sam se borio za prvenstva, FA kup i europske titule, ali ovo mi je bio jedan od najdražih dana otkad se bavim nogometom. Znao sam da imamo šansu i da bi, ako mi dobro odigramo, sve ostalo moglo biti dobro”, rekao je Robson koji je nakon utakmice otišao na večeru s prijateljima.
“Odabrali smo jedan mali restoran nadajući se da tamo neće biti navijača, ali smo se prevarili. Bio ih je pun restoran i svi su željeli čestitati. Bio sam potpuno mrtav i već u deset sati sam bio u krevetu”, rekao je Robson.
Zoltan Gera nije mogao dugo slaviti jer je morao u bolnicu na operaciju. Dok je ležao u krevetu, nazvao ga je reprezentativni kolega Gabor Kiraly koji je branio za Crystal Palace.
“Nije mu sigurno bilo lako, ali nazvao me i čestitao mi. Uvijek je bio gospodin”, rekao je Gera.
WBA je tako postao prvi klub u povijesti koji se spasio ispadanja iako je na Božić bio zadnji, a pobjeda protiv Portsmoutha bila mu je prva u 11 kola. Southampton je ispao iz lige prvi put nakon 27 godina, a Palace se u Premiership vratio tek 2014. godine.