NA DANAŠNJI DAN 1998. hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je Njemačku 3:0 u četvrtfinalu SP-a u Lyonu te ušla u polufinale natjecanja, ali i u povijest.
Utakmica nakon koje je svijet saznao za našu državu
Ako je "prema relevantnim istraživanjima", kako su tada govorili državni mediji, prije Mundijala u Francuskoj za našu zemlju znalo 5, a nakon SP-a 10 ili koliko već posto svjetske populacije, onda su zasluge Jarnija, Vlaovića i Šukera za barem pola tog stopostotnog povećanja prepoznatljivosti zemlje koja nosi čudne dresove s kockicama i koja je u Francuskoj prvi put nastupala na SP-u.
Zbog svega toga, u legendu su opravdano ušla Asanovićeva proigravanja na trepavicu, Jarnijeva ljevica kojom je u stilu Roberta Carlosa zatresao lijevi kut Kopkeovih vrata, Vlaovićeva desnica u isti kut i na kraju Šukerov predatorski instinkt nakon rolanja po lijevoj strani. Ne zaboravimo i čudesne obrane čovjeka čiji je kiks-autogol do nedavno bio "play of the day" na CNN-u.
Te noći i ranog jutra sve ulice i trgovi, sela i gradovi u zemlji bili su u euforiji i činilo se da je Hrvatska sigurno svjetski prvak. Ta pobjeda postala je mit, a kao i kod svakog mita, činjenice su gurnute u stranu kako ne bi stajale na putu krasnoj priči.
Nezaboravan događaj urezan u kolektivnu svijest cijele države
Trijumf reprezentacije Hrvatske nad Njemačkom nije samo zasjenio neusporedivo važniju pobjedu nad jačom i boljom Nizozemskom (2:1) tjedan dana kasnije u utakmici za svjetsku broncu, nego je pobjeda Hrvatske nad Elfom jedan od događaja-međaša, onih kultnih, urezanih u kolektivnu svijest navijača, ali i cijelog naroda i države.
Njemačka je dakle '98. bila aktualni europski prvak, a do titule na Euru '96. došla je, eto još jednog mita, "krađom" Hrvatske u četvrtfinalu. Zato je utakmica s njom i to u četvrtfinalu prvog Svjetskog prvenstva na kojem je reprezentacija mlade države nastupala shvaćena kao savršena prilika kako bi se osvetio Manchester dvije godine ranije.
Nakon pohoda po hrvatskim i bosanskim, Vrhovnik nas je jednako trijumfalno vodio po francuskim bojišnicama
Hrvatska je tada tek "izašla iz rata" (mada kada vidimo stanje svijesti u Hrvatskoj danas, 22 godine nakon Lyona i 25 godina nakon Oluje, jasno je kakva je besmislica to napisati, makar s navodnicima), a Vrhovnik države, koji je naravno bio u Lyonu, jasno je poručivao da je sport, a posebno nogomet, "nastavak rata drugim sredstvima".
Majka svi bitaka
Cijela zemlja pratila je svaku sekundu pohoda Hrvatske, koja je nakon srpskog agresora na hrvatskoj i bosanskoj bojišnici, redom otresala jamajkanskog, japanskog i rumunjskog neprijatelja na francuskoj bojišnici. Tada je slijedila majka svih bitaka protiv najuglednijeg protivnika.
Činjenica je, a to se nikada ne govori i ne piše kako se ne bi kvario mit, i da je navedena Njemačka bila daleko od slavnih dana, pa i one koja je dvije godine ranije "krađom" protiv Hrvatske došla do europske titule.
Hrvatska protiv penzionera
Elf je te večeri u Lyonu bio penzionerska momčad. Predvodio ju je 37-godišnji Matthaus, a u napadu je prijetio Klinsmann u 34. godini. Obranu je držao 33-godišnji Kohler, a njegov vršnjak Kirsten ušao je kao napadački joker. Samo godinu od njih mlađi bio je veznjak Hassler, a 32 godine je imalo i njemačko "tajno oružje" protiv Hrvatske. Nevjerojatno spori, ali u skoku opasni napadač Olaf Marschall, uveden deset minuta prije kraja, kada je izbornik Bertie Vogts sve bacio u napad, a zauzvrat primio dva gola.
Nedovoljno opjevani junak mitskog trijumfa
S druge strane, čovjek koji si je sam nadjenuo nadimak "trener svih trenera" na raspolaganju je imao "igrače svih igrača" novije hrvatske povijesti, ali uspjesi te reprezentacije i legendarna pobjeda u Lyonu ne mogu se zahvaliti Ćirinom dekadentnom, usporenom i šablonskom nogometu, nego Asanovićevim proigravanjima na trepavicu, Šukerovom predatorskom instinktu i čudesnim obranama Dražena Ladića, nedovoljno opjevanog junaka mitskog trijumfa.
Staračka Njemačka imala je pet mrtvaca i igrača manje više od pola utakmice
Jer čak i ovakva staračka Njemačka, s igračima koji su osvojili sve, pa tako i svjetski i europski naslov, protiv potentne, gladne i ratnički napaljene Hrvatske složila je pet mrtvaca koje je s crte morao skidati golman.
"Dva puta smo puknuli po golu i tri puta zabili"
Njemačka je od početka pa sve do spomenutog crvenog kartona njenom braniču dominirala, a Ladić nevjerojatno branio zicere Klinsmannu i Bierhoffu. Agresivnost Nijemaca te nervoza rezultirali su isključenjem, što je prelomilo utakmicu. Hrvatska je više od poluvremena igrala s igračem više zahvaljujući tome što je Šuker sjajno odglumio pogibiju od Wornsovog oštrog starta, pa norveški sudac Rune Pedersen nije imao izbora.
Na terenu, gdje je do tada "postojala" samo Njemačka, dominaciju je preuzela Hrvatska, koja je pritom imala i sreće, jer kako je često isticao Ladić: "Dva puta smo puknuli po golu i tri puta zabili."
Na isteku poluvremena, u 45. minuti, Jarni je s lijeve strane s 20-ak metara opalio po lopti koja je odsjela u lijevom kutu. Sličan recept primijenio je Vlaović u 80. minuti, ovog puta s desne strane u desni Koepkeov kut. Konačan rezultat postavio je Davor Šuker u 86. minuti, kad je nakon solo prodora pucao kroz noge njemačkog vratara.
Hrvatska nijednu pobjedu nije slavila kao ovu
Kraj utakmice označio je početak neviđenog hrvatskog slavlja, od tribina Gerlanda do ulica i trgova hrvatskih gradova, gdje su na velikim ekranima deseci tisuća navijača pratili povijesnu pobjedu.
Ni prije ni poslije nijedna medalja ili uspjeh u nogometu, niti u drugim sportovima, neće Hrvatsku ispuniti tolikom srećom i ponosom, niti će imati emotivnu vrijednost kao ova. Čak ni srebro na SP-u 2018., osvojeno u drugoj eri, kada je Hrvatska već desetljećima priznata i slobodna država.
Uspjesi hrvatske reprezentacije u Rusiji zato su izazvali potpuno drugačiji tip euforije od one koje se prisjećamo na današnji dan.
Sastav Hrvatske koja je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. pobijedila Njemačku 3:0 (Jarni, Vlaović, Šuker)
Ladić; Štimac, Bilić, Šimić - Stanić, Soldo, Boban, Asanović, Jarni - Vlaović (od 84. Marić), Šuker.
Izbornik: Ćiro Blažević