Bilić se igra s malim Arlom, kojeg u naručju drži tata Andy Carroll, napadač West Hama.
Foto: Guliver Image/Getty Images
SKLONOSTI PIĆU i ozljedama od njega su napravile mnogo goreg igrača nego što je mogao biti, ali njegov trener nema ništa protiv toga da igra upravo onako kao što to radi sada, samo da se ne ozlijedi. Boce se ostavio, barem tako tvrdi.
Andy Carroll (28) napadač West Hama, propustio je gotovo četiri mjeseca od početka sezone zbog ozljede koljena, a u Bilićevu momčad vratio se početkom prosinca. Ali idućih sedam utakmica nije se osobito istaknuo, tek dva gola jedinog napadača Hammersa, a ekipa je nakon prosinačkog uzleta s dna Premier League opet krenula prema dolje porazima od Leicestera i Uniteda na kraju stare i početku nove godine.
Engleski mediji raspisali su se tada o još jednom ultimatumu koji su gazde kluba stavili pred Bilića koji samo što nije dobio otkaz, a "sigurno će ga dobiti" ako u dvije iduće utakmice ne pobijedi Crystal Palace i Middlesbrough.
I tada se budi Carroll i spašava menadžera, ali i sezonu cijelog kluba jer 14. siječnja, u 79. minuti utakmice protiv Palacea, pri rezultatu 1:0 za West Ham škaricama postiže fantastičan gol koji se već sada mirne duše može uvrstiti u uži izbor za gol godine i tako potvrđuje iznimno važnu pobjedu.
Tjedan dana kasnije, na gostovanju kod Boroa, Carroll već u 9. minuti postiže vodeći gol, nakon čega su domaćini izjednačili, ali na kraju poluvremena Carroll opet poentira za novo vodstvo Hammersa koji će na kraju kući otići s pobjedom 3:1, a Bilić s velikom zahvalnošću prema čovjeku koji mu je spasio posao.
Slijedila je utakmica na kojoj je Carroll, kao i svi njegovi suigrači, "uzeo slobodno", a Manchester City ih s pola gasa pobijedio 4:0, ali Hammersi su se već odmaknuli daleko iz opasne zone, a i ovaj protivnik je ionako par klasa iznad njih. Zato su u sljedećem meču, prije tri dana, Hammersi gostovali kod kluba po njihovoj mjeri.
Southampton je poveo rano, u 12. minuti, ali odmah, tek dvije minute kasnije, odgovara naravno Andy Caroll i golom za poravnanje započinje preokret Hammersa koji će zaslugom visokog napadača slaviti 3:1 i od davljenika se pretvoriti u klub sigurne sredine tablice.
Ali Carolla sve to skupa ne dira previše. Gol protiv Palacea koji se neprestano vrti otkako ga je zabio prije gotovo mjesec dana, njegov autor ne želi niti pogledati:
"Nisam ga gledao, niti to namjeravam. Kada nakon utakmice dođem kod roditelja i zateknem ih kako još uvijek gledaju i slušaju sve sažetke i izvještaje na televiziji, radiju i računalu, samo pobjegnem. Nogomet me izvan mog radnog vremena i mjesta uopće ne zanima i nikada u slobodno vrijeme ne gledam utakmice."
Carroll otkriva da je njegov nedostatak interesa za posao kojim se bavi razlog zašto ga suigrači zafrkavaju:
"Kada pričaju o suparničkim nogometašima, ja samo šutim jer nemam pojma o kome govore, pa misle da sam čudan. Kada trener na tablu napiše sastav i postavu protivnika, uhvatim se kako sam sebe pitam tko je stoper protiv kojeg moram igrati i iz koje je zemlje?"
Prije šest godina Carroll je u zadnjim satima prijelaznog roka dramatično i za 35 milijuna funti, što je rekordan iznos isplaćen za britanskog nogometaša, prešao iz Newcastlea u Liverpool. Otkriva što je radio na putu do Anfielda:
"S obzirom na to da smo se jako žurili da stignemo prije kraja prijelaznog roka, putovali smo helikopterom, a ja sam tijekom leta na telefonu guglao kako bih saznao tko su mi novi suigrači i kakvi su. Potpisivao sam za slavni klub uz rekordnu odštetu, a nisam znao s kim ću igrati. Eto koliko me briga!"
Kako vidite, nisu samo staklena koljena i boce od istog materijala krive što Carroll nije dosegnuo visine Luisa Suareza koji je istog dana kad i on doletio u Liverpool i potpisao ugovor, ali za 10 milijuna manje.
Bilića međutim nije briga što Carrolla nije briga za nogomet.
Ostao je bez nezahvalnika Payeta, ali je dobio novog spasitelja.