Foto: Hina; Index
GROMOGLASNI pljesak 35 tisuća gledatelja nakon remija i 90-minutne rovovske bitke s Dnjiprom govorio je mnogo toga, a ono najvažnije da je svaki igrač Hajduka nedvojbeno dao ne samo svoj maksimum već i posljednji atom snage. Jednostavno pobijedila je bolja momčad, međutim cjelokupnom prezentacijom u dvije utakmice s Ukrajincima, Bijeli mogu i moraju biti ponosni.
> Nula na Poljudu: 35 tisuća navijača ispratilo Hajduk iz Europe
> Tudor: Svega nam je falilo, ali pljesak navijača nam puno znači
S druge strane tužno je saznanje kako za prolazak u skupine Europa ligu nisu bili dovoljni ni problemi Ukrajinaca uslijed političkih prilika u toj zemlji, domaćinstvo u Kijevu, ozljede nekolicine najboljih igrača, raznorazni okviri gola i na koncu deseci vanserijskih obrana Hajdukova vratara. Bijeli posljednjih sat vremena doslovno nisu uspjeli prići golu protivnika i to je rezime svega.
Ulazak u skupine Europa lige bio je naizgled nadomak ruke i zato je ovaj poraz tako bolan. Sada se nameće pitanje kako će Bijeli izgledati u nedjeljnom derbiju s Dinamom i je li kolovoški balun euforije zaista nepovratno splasnuo. Ako je suditi prema reakciji publike u finišu dvoboja odgovor je ne, međutim tek ćemo vidjeti kakav će trag ostaviti na igračima Hajduka.
No, vratimo se trenutak na sam početak dvoboja, gdje se već početkom jedanaestorkom dalo vidjeti koliko Tudor zapravo respektira Dnjipro. Umjesto Sandra Gotala na desnom krilu, zaigrao je puno defenzivniji Mezga, koji je trebao biti prevaga u sredini terena u odnosu na kijevski dvoboj dvije momčadi, gdje su Ukrajinci dominirali od prve do posljednje minute.
I dobro je to izgledalo, unatoč nekoliko dobrih prilika Dnjipra, Hajduk je u velikoj većini susreta bio ravnopravan protivnik. I u ovih 90 minuta bilo je vidljivo koliko su zapravo Ukrajinci zreli, kvalitetni i koliko im malo treba za stvoriti gol šansu. Opet je naravno junak susreta bio vratar Hajduka Lovre Kalinić koji se istaknuo brojnim sjajnim reakcijama.
Nakon niza izvanrednih prezentacija protiv Šahtara i Dnjipra dvaput, možemo s pravom reći kako se dugo jedan igrač Hajduka, još od Senijada Ibričića nije toliko kvalitetom odskakao od ostataka momčad. Kada netko u 180 minuta skine deset stopostotnih šansi, nema dvojbe da je riječ o golmanu iznimnih kvaliteta.
Iste čelnici Bijelih jednostavno moraju masno unovčiti, kad su već svi planovi milijunskih zarada u skupinama EL pali u vodu. U ovom trenutku, financijski opstanak ipak je najvažniji imperativ.