Za Beograd! Drumski razbojnici nakon normalizacije, veća prepreka od ratne okupacije

PRVI poslijeratni beogradski susret između hrvatskih i srpskih vrhunskih sportaša, bio je onaj Partizana i Dinama u pretkolu Lige prvaka u srpnju 1997., nakon čega je slijedilo gostovanje naše nogometne reprezentacije kod SR Jugoslavije u kolovozu 1999. u kvalifikacijama za Euro.

Drumski razbojnici 2012., veća opasnost i prepreka od okupacije Podunavlja '97. i napada NATO-a '99.

Dok su te utakmice s obje strane Dunava iščekivane s ogromnim zanimanjem i nestrpljenjem zbog toga što su bile "prva nakon rata između hrvatskog i srpskog kluba" i "prva između dvije reprezentacije", one su realno nosile minimalan rizik navijačkih nereda i stradavanja ljudi i imovine, jer naravno da se u ljeto '97, dok su "ratne rane bile svježe", nije putovalo preko još mirno neintegriranog Podunavlja. Dva ljeta kasnije, iako su uspostavljeni diplomatski odnosi, nije dolazilo u obzir organizirano putovanje navijača u Beograd, koji je tek vidao rane od napada NATO pakta.

Prema Beogradu kreću navijači

Sutra se pak prema Beogradu spremaju hrvatski navijači, jer nakon što su simpatizeri i izletnici, kako ih neki srpski mediji zovu "šahovničari", ostali razbijenih hauba i noseva, putovanje na utakmicu sporta koji nogometne navijače "ne zanima", postaje pitanje prestiža. Dakako, 115 kilometara od Bajakova do Beograda bit će štićena, ali i snimana zona, kako od strane policije, tako i od barem tri srpske navijačke skupine koje ne žele hrvatskim neprijateljima dopustiti šepirenje po Beogradu.

Dinamo je na ratno gostovanje pratilo tri BBB-a, reprezentaciju u bombardirani Beograd nitko

Vratimo li se u mračne 90-e i spomenute pionirske odlaske hrvatskih sportaša u neprijateljske srpske krajeve, sjećamo se povijesnog gostovanja tadašnje Croatije kod Partizana, kada je ekspediciju Tuđmanovog hrvatskog državotvornog kluba kod jugoslovenskog sportskog društva kojem je bio predsjednik, predvodio danas zaboravljeni Zlatko Canjuga.

Dinamo je na spomenutu utakmicu na nekadašnjem Stadionu JNA pratilo i tri BBB-a, čiji je pothvat dobio ogroman publicitet u srpskim medijima. Grobari su se također divili njihovoj hrabrosti i bilo je po onoj "niko ne sme da vas bije". Dinamo je na terenu bio bolji, ali je izgubio 0:1. Kao što možete vidjeti u videu, igračima je po dolasku u Zagreb priređen trijumfalan doček kao nagrada za dobru igru. Navijačima i Partizanu su se odužili s kamatama: Pet lakih komada za najdražu pobjedu u novijoj klupskoj povijesti.

Usred utakmice Srbije i Hrvatske, na Marakani je nestalo struje!

U ljeto 1999. Hrvatska je na drugoj strani Topčiderskog brda igrala kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Euro 2000., koja se trebala igrati ranije, ali je odgođena zbog NATO-vog bombardiranja Srbije, do kojeg je došlo zbog srpskog etničkog čišćenja na Kosovu. Ćirina Hrvatska nastupala je protiv "SR Jugoslavije", kako se zvala državna tvorevina Srbije i Crne Gore.

Prvu utakmicu u kojoj su se našle reprezentacije nakon mirne reintegracije, obilježio je nestanak struje usred meča. Hrvatski reprezentativci priznali su kako se nisu osjećali najugodnije kada je odjednom "pao mrak" iz kojeg je 50 tisuća gledatelja krenulo još glasnije nego do tada vrijeđati i prijetiti. Umirili su ih srpski reprezentativci koji su im odmah prišli i jamčili sigurnost.

Na prvoj utakmici neke "srpske" i hrvatske reprezentacije, nije bilo naših, ali ni srpskih ultrasa: Ovu utakmicu, kao i sve reprezentativne utakmice za vrijeme "treće Jugoslavije", bojkotirale su Delije: "Ne priznajemo treću Jugoslaviju i njene državne simbole. Obje ekipe koje se sastaju nama su omražene. Mi smo antijugoslavenski orijentirani i ne podržavamo reprezentaciju države koju ne priznajemo."

Najznačajnija i najrizičnija gostovanja hrvatskih klubova i reprezentacija u Beogradu od raspada Jugoslavije:

Partizan - Dinamo 1:0, 1997. pretkolo Lige prvaka

SR Jugoslavija - Hrvatska 0:0, 1999. Kvalifikacije za EP

SR Jugoslavija - Hrvatska 2:6, 1999. Kvalifikacije za U 21 SP

Sjajna pobjeda mlade reprezentacije na Partizanovom stadionu dan prije opisane utakmice seniorskih reprezentacija. Bila je to generacija od koje se puno očekivalo, ali koja nije napravila puno. Ipak, ovakva pobjeda protiv najvećih rivala zaslužuje da se napišu Strijelci: Deranja i Šokota po 2, Šerić i Mikić

Sastav: Pletikosa; Miladin, Smoje, Vranješ, Šerić - Mikić, Hucika, Brajković, Leko - Šokota, Deranja

Obilić - Cibalia 1:1, 2000. Intertoto kup

Poznavateljima ne samo nogometa, nego i bliže povijesti, ne treba previše "crtati": Klub nešto ranije ubijenog ratnog zločinca Arkana (koji je preuzela njegova udovica Ceca), protiv kluba iz grada, koji je jedan od onih što je najviše stradao u napadima srpskih snaga u ratu u Hrvatskoj. Stadion na Vračaru je bio pun, ali bez izgreda. Cibalia je prošla zbog pobjede 3:1 u prvoj utakmici.

Partizan - Zagreb, 2005. rukomet, Kup Kupova

Kao što smo rekli da značaj prethodne utakmice ne treba objašnjavati poznavateljima povijesnog konteksta, tako će na spomen ove utakmice sve shvatiti poznavatelji navijačke scene. Nenajavljeni i dobro skriveni izlet prve ekipe BBB-a na prvo organizirano gostovanje neke hrvatske navijačke skupine u Srbiju nakon rata. Pionir se tresao od uvreda, prijetnji i zvižduka koje je par tisuća Grobara slalo nenadanim gostima iz Zagreba, koji su se pod jakom policijskom pratnjom sigurno vratili u Hrvatsku. Grobari su na uzvrat krenuli u većem broju, ali ih je hrvatska policija skinula s vlaka i nije im dopustila odlazak u Ledenu dvoranu, u koju ih se ipak nekoliko probilo maskirano u novinare.