Foto: AFP

DO SADA su samo tri kluba u 55-godišnjoj povijesti Kupa i Lige prvaka imala priliku finale igrati na svom stadionu, a od srijede navečer nakon 28 godina pauze, pridružio im se minhenski Bayern.

Prvi klub koji je dobio ovu rijetku priliku bio je naravno madridski Real, alfa i omega europskog nogometa pedesetih godina. Real je u prvom kolu sezone 1955/1956 prošao bečki Rapid, ali tek nakon play-off utakmice koju su Madriđani dobili s 2:0. U četvrtfinalu je Real s velikih 6:2 bio bolji od Nice, da bi u polufinalu Španjolci u dvije utakmice svladali i Manchester United. U prvom dvoboju na Bernabeu bilo je 3:1, a u uzvratu dva tjedna kasnije 2:2.

Fiorentina je pak na putu do finala izbacila švedski Norkopping s 2:1, potom švicarski Grasshoppers, a u polufinalu Crvenu Zvezdu. Slavili su Talijani u Beogradu golom Prinija u 88. minuti, dok su u uzvratnom susretu mreže mirovale, a Firentinci prošli u prvo finale Kupa prvaka u povijesti kluba s tadašnjeg Communalea.

30. svibnja madridski Bijeli i firentinski Ljubičasti istrčali su pred 124 tisuće gledatelja na Santiago Bernabeu, što je i dan danas najveća posjeta finalne utakmice ovog natjecanja. Real je igrao u sastavu Alonso, Torres, Marquitos, Lesmes, Munoz, Zarraga, Kopa, Mateos, Di Stefano, Rial, Gento, a Fiorentina: Sarti, Magnini, Orzan, Cervato, Scaramucci, Segato, Julinho, Graton, Virgili, Mountori, Prini. Vodeći gol za Real u 69. minuti zabio je slavni Alfredo di Stefano iz kaznenog udarca, a konačnih 2:0 postavio je Gento.

Inter na San Siru obranio naslov prvaka

Osam godina kasnije milanski Inter ušao je u Kup prvaka kao branitelj naslova, a u prvom kolu je s ukupnih 7:0 prošao bukureštanski Dinamo. Četvrtfinale je donijelo dvoboj s Glasgow Rangersima, a talijanska momčad slavila je na San Siru s 3:1, golovima dva Španjolca Luisa Suareza i Joaquína Peira. U uzvratu su Škoti poveli već u 7. minuti, međutim do kraja dvoboja čvrsta obrana Intera odolijevala je svim napadima.

Polufinale je bilo pravi izazov za branitelja naslova. Liverpool je u prvoj utakmici na Anfieldu pobijedio s 3:1, da bi Internazionale na San Siru pogocima Corsa, Pieira i Facchettija pregazio Engleze i s ukupnih 4:3 plasirao se u finale, gdje ga je čekala velika Benfica. Portugalska momčad briljirala je do finala, u polufinalu pregazivši mađarski Vašaš, a u četvrtfinalu madridski Real. Ukupno su dali 27 golova u osam utakmica, a čuveni Eusebio i Jose Torres predvodili su listu strijelaca s devet golova.

Pred 90 tisuća gledatelja na natopljeni travnjak San Sira trener Talijana Helenio Herrera poslao je momčad u formaciji Sarti, Burgnich, Facchetti, Bedin, Guarneri, Picchi, da Costa, Mazzola, Peiro, Suarez i Corso,  dok im se rumunjski trener Elek Schwartz suprotstavio u postavi Pereira, Cavem, Cruz, Germano, Machado, Neto, Augusto, Coluna, Torresa, Eusebio, Simoes. Teren je bio gotovo nemoguć za igru, igraći su se više klizali no trčali, a pobjedonosni gol zabio je Brazilac da Costa u 42. minuti.

Roma na Olimpicu predala pokal Liverpoolu

1984. godine posljednji put jedna je momčad igrala finale najcjenjenijeg klupskog nogometnog natjecanja svijeta u svom dvorištu, a Roma je tada na preneraženje 70 tisuća navijača izgubila na Olimpicu od Liverpoola. Rimljani su natjecanje otvorili u prvom kolu gdje su s ukupnih 4:2 s lakoćom prošli dalje. U osmini finala Roma je s dvaput po 1:0 bila bolja od sofijskog CSKA, da bi u četvrtfinalu uslijedili veliki dvoboji s berlinskim Dynamom. 3:0 bilo je u prvom dvoboju u Italiji, a u uzvratu su Nijemci upisali počasnu 2:1 pobjedu.

U polufinalu Roma je naletjela na sjajni Dundee United, a u prvom susretu u Škotskoj domaćini su slavili s 2:0 golovima Doddsa i Starka. Talijane su mnogi otpisali, ali dva tjedna kasnije na krilima dvostrukog strijelca Pruzza i Bartolomeia Roma je napravila nemoguće i s ukupnih 3:2 plasirala se u finale. U međuvremenu Liverpool je predvođen sjajnim Ianom Rushem prošao Odense(6:0), Athletic Bilbao (1:0),Benficu (5:1),da bi u polufinalu u obje utakmice svladao bukureštanski Dinamo. A onda finale...

70 tisuća ljudi natiskalo se 30. svibnja 1984. godine na Olimpico kako bi svoje miljenike poguralo do prvog naslova prvaka Europe. Liverpool je igrao u formaciju Grobbelaar, Neal, Kennedy, Lawrenson, Whelan, Hansen, Dalglish, Lee, Rush, Johnston i Souness, da Roma Tancredi, Nappi, Nela, Righetti, Falcao, Bonetti, Conti, Cerezo, Pruzzo, Bartolomei i Graziani. U vrlo neprijateljskoj atmosferi na stadionu Redsi su poveli već u 13. minuti golom braniča Neala. Roma je izjednačila zgoditkom Pruzza tri minuta prije odmora, a do kraja utakmice golova nije bilo. Nakon produžetaka pucali su se penali, a tragičar je postao legendarni Bruno Conti, uz Grazianija, jedini koji je promašio kazneni udarac.