Balić se više nema s kim dostojno posvađati

Foto: Cropix / Š. Šokota

"MOMČAD je poput lastavica, one uvijek lete u V-formaciji. Kada jedna izađe iz formacije, ostale je vrate u grupu. Žrtva, prijateljstvo i davanje cijelog sebe, za dobrobit tima"

Rekao je to, tko drugi nego nepoderivi Sir Alex, simbol autoriteta, urođenog, ali i precizno istreniranog na najvećim zvijezdama među lastavicama. On je nakon jedne kritike potjerao Robbyja Keanea, kopačkom u glavu gađao Davida Beckhama i prodao lažnjak Wayneu Rooneyju kada se nestašni napadač otrgnuo kontroli i javno otkrio da ozljeda nije pravi uzrok njegovog neigranja. Sir Alex, mrtav-hladan, dao je objaviti da Rooney želi napustiti klub. Već sutra lastavica se vratila u formaciju i odvela jato do rekordnog naslova prvaka.

Sličan masmedijski šok, ali s drugim ciljem, na jednom je turniru pokušao isprovocirati Lino Červar. Dan uoči polufinala, rekao je - Ja odlazim, pa je na naslovnicama uz te njegove riječi osvanula slika Ive Sanadera. Lino Červar nikada nije znao pogoditi tajmnig. No, imao je mekšu stranu, baš kao i Ferguson.
 
"I danas kada ga vidim na tv-u umrem od straha. Agresija je od njega je stvorila ono što jest, ali zbog njegove nježne strane bili smo dobri dugi niz godina. I još smo", opisao je Beckham što njemu znači "bog", dva desetljeća kasnije.

Danas, dvije godine otkako je uistinu otišao iz hrvatskog rukometa, pitali smo Linu Červara kako bi opisao svoj odnos s Balićem.

"Oprostite mi, ali ne mogu. Previše sam vezan, preemotivno je to za mene"

Dobili smo ga dok je čekao let za Skopje na bečkom aerodromu.

"Ne bi bilo u redu da komentiram popis za Španjolsku. Nisam komentirao ni popis za London, ni za Srbiju. Nisam se miješao, jer smatram da izbornik mora dati odgovor na pitranje zašto na tom popisu nema Ivana Balića. On je odgovoran. Trener vuče poteze, on zna koja je njegova vizija i što s tim postiže"

Nismo naivno očekivali da će Červar, koji je s reprezentacijom uzeo dvije velike zlatne i četiri srebrne medalje, opaliti po Goluži, kao što to danas čini pola zemlje. Jer, Balić je svetinja u koju se ne dira: i kad odbije primiti srebrnu medalju na dodjeli, i kad pokvati slavlje svojim demonstrativnim odlaskom iz svlačionice, pa čak i kad privatizira press konferenciju uoči najvažnije utakmice na turniru, čitajući ljubavna pisma. Balić bi vjerojatno i na "dva promila" bio amnestiran svake krivnje. Zato što bi i takav na terenu bio Maradona.

Je li to ispravno ili ne, posve je nebitno i zakašnjelo pitanje. To je taktika hrvatske rukometne reprezentacije godinama unatrag, taktika koja je - kaže saldo - funkcionirala. Luksuz da okrivi Balića imao je samo Gobac, onda kada ne bi imao što drugo za reći. Ili kada bi stisnula rata kredita koji mecena krvavo otplaćuje, da bi Zagrebu poklonio talent takvog velikana.

Baliću se ne čestita za broncu, a Goluži da. I to nije jedino što ih razdvaja

Červara smo, dakle, nazvali da ga pitamo, zna li možda, zašto se Balić već danima ne javlja Goluži na telefon. Ne javlja se, da stvar bude gora, ni Gobcu. I pitali smo u glavu, a Lino se nasmijao.

"Znate, to je vrlo interesantno pitanje"

Interesantan je i SMS koji ste mu poslali nakon Londona. "Čestitam! Nisu te razumjeli"

Baliću se, jasno, ne čestita kad uzme broncu. Goluži, ipak, da. I to nije jedino što ih dijeli. Balić kada govori, govori u lice. Ili ne govori, kao sada. Goluža ima druge metode. On bi Baliću radije neke stvari poručio preko Gojuna. Krivi tajming. Pravi je bio nakon Londona, kada je Balić naglasio da žali što u karijeri nije osvojio više zlatnih medalja. Ako su već htjeli zvati, tada je bio trenutak. Danas opravdanja o isprobavanju Vukovića kao zamjene za Duvnjaka zvuče otužno.

Taktika i psihologija, kaže Ferguson, to su vitalne "potrepštine" svakog dobrog trenera. Goluža je u problemu, jer nema ni jedno, ni drugo, iako je bio srčan i trofejan igrač.

"Na tom smo planu zakazali u Londonu. Nikada nisam vidio Balića toliko spremnog da se podredi momčadi. Zaista ga nisu razumjeli"

Ode lasta, a nema nikog da je vrati u formaciju.

"Da se javio na mobitel, bio bi barem na širem popisu", kaže Gobac.

U iščekivanju da se oglasi i Balić, mišljenja smo da je on svoje već rekao, samo što je do nas to stiglo zapakirano u drugačijem omotu, prosto, bez višerazinskog objašnjenja zašto se Balićeva minutaža naglo smanjivala kako su rasle kamate Gobčevih kredita.

Nije pitanje zaslužuje li Balić biti na popisu, pitanje je - želi li on to.

"Nikada nije kraj, nema odustajanja. Sve sam vam rekao, a rekli ste i vi", odgovara Červar.

Generacije su čupale nokte zbog te dvije tvrde, tašte glave. Reprezentacija je često bila talac Balića i Červara, no i to je prirodnije, nego da je talac Zorana Gobca.

Ako ste mislili da je su njihove svađe nešto najgore što nam se može dogoditi u time outu dok gubimo finale SP-a, prevarili ste se. Najgore je kad se nemaš s kim pošteno posvađati.