Foto: Instagram
"RADIO sam police u garaži kada mi je djevojčica iz susjedstva, jedna od prijateljica moje četverogodišnje kćerke, prišla i rekla: „Upravo sam vidjela vašu kuću. Prilično je neuredna. Sarina mama bi trebala više pospremati".
.„Pojedini bi tvoj komentar smatrali nepristojnim“, rekao sam.
Djevojčica me pogledala sarkastičnim osmjehom i rekla: „Da!“
Ono što je zapanjujuće u onome što petogodišnjaci kažu je da je to 100% iskreno. I zaista, naša kuća je u neredu. U to vrijeme, vjerojatno sam mogao nabrojati milijun razloga kako bih objasnio hrpe nereda, razbacan donji veš, košare pune opranog rublja kako stoje usred dnevnog boravka, i tako dalje. A na stolu je uvijek nekoliko narukvica, lutki, plastelina, kao i prljavog suđa.
Po našoj kući ili balkonu uvijek trčkaraju djeca iz susjedstva, oni jedu našu hranu, prave nered uzimajući naše igračke i nikad ih ne vraćaju na mjesto. Također imamo novu bebu, što je vjerojatno najveći (i najbolji) razlog neurednosti naše kuće.
Ali ništa od ovoga stvarno nije važno, jer čini se da nema opravdanja za neurednu kuću.
Ima ljudi s neurednijim kućama. Vidio sam ih. I kad sam bio mlađi, išao sam po tim kućama, i govorio stvari poput: „Upravo sam vidio vašu kuću. Prilično je prljava“.
Onda bih otišao svojoj kući i pričao bih svojoj majci o tome, i mi smo se smijali i osuđivali vlasnike neurednih kuća. Moja majka bi govorila stvari poput: „Zar ona ne vodi računa o svojoj djeci? Ili svojoj kući?“
Krivica uvijek pada na majku.", napisao je u fenomelanom članku tata Clint Edwards, kojeg je baš taj članak lansirao u top blogersko-roditeljskog svijeta te ga i danas ljudi masovno prate na njegovom blogu "No Idea What I'am Doing: The Daddy blog".
"Iako živimo u vremenu jednakosti, gdje nije neuobičajeno vidjeti oca koji ne radi (bio sam to jedno vrijeme), bez obzira na dinamiku obitelji, ljudi i dalje okrivljuju ženu za naš neuredni dom.
Znam to jer sam, također, krivio suprugu za našu neurednu kuću.
Nedugo nakon što je prestala raditi i kad je ostala kod kuće, počeo sam biti jako osuđujuće nastrojen. Gledao bih po kući i razmišljao: „Imaš samo jedan posao! Jedan posao! Da se brineš o kući“.
Nikada nisam mislio o činjenici da djecu jednostavno nije briga ukoliko vi brišete prašinu. Oni će svejedno rasuti čips po podu. Kad nisam radio, pomeo bih pod ispod stola, a 10 minuta kasnije ponovo bi bio prljav. Djeca bi odložila svoje igračke prije spavanja, a ujutro prije nego što bih čak i ustao one bi bile opet tu.
Ne znam za vašu djecu, ali moja djeca su izuzetno dobra u pravljenju nereda.
Ono što sam otkrio je da je briga o kući zapravo kolekcija od milijun poslova s punim radnim vremenom. Moja supruga je domaćica, ona koja disciplinira, učiteljica, medicinska sestra, vozač, tješitelj, kuharica, izvanredni student, volonter u školi, i još puno, puno toga.
Prije nekoliko godina gadno smo se posvađali oko kuće. Rekao sam joj da je to sramota. Pitao sam je što radi tijekom cijelog dana. „Pa, ne može biti toliko teško održavati kuću urednom“, rekao sam.
Žestoko smo se posvađali. Rekla mi je da moram shvatiti zbog čega je ona protiv. I onda mi je rekla nešto što me stvarno dirnulo.
Ona kaže: „Ponekad moram birati između čišćenja kuće i toga da odvedem Luku i Saru u park. Ili da se družim s njima, da ih učim čitanju i pisanju. Nekada moram ili oprati suđe ili naučiti našeg sina kako da vozi bicikl, ili našu kćer kako hodati. Iskreno, radije radim ove druge stvari. Ne želim biti majka koja ignorira djecu, i sebe, jer sam prezauzeta brinući se o tome što će susjedi reći da je nered u našoj kući“.
Više ne gledam u prljavo suđe pod pretpostavkom da je ono dokaz da Maja sjedi po cijeli dan. Umjesto toga, podignem se i operem ga. Shvatio sam da to nije njen nered, već naš nered, i počeo sam više pomagati.
Prestao sam se brinuti o kući i počeo sam obraćati pažnju na razvoj naše djece. Počeo sam obraćati pažnju na to koliko su sretni i kakav odnos imaju s majkom, i primijetio sam da ne samo da imamo neurednu kuću, već da imamo zaista sretnu i pametnu djecu.
Ne kažem da, ukoliko vam je kuća čista, radite nešto pogrešno. Ono što kažem je da ne krivim svoju suprugu što je radije učila mog sina kako da pliva nego da usisava dnevni boravak. Ne sudim joj što je moju kćer navikavala na tutu umjesto da počisti stol. I ne mislim da biste trebali prezirati nered po kući žena koje ne rade, jer postoji šansa da one to vrijeme mudro koriste za druge stvari.