Kad je dijete uznemireno, preplavljeno emocijama ili u nevolji, prirodna je reakcija roditelja - započeti razgovor. No upravo tada dječji mozak prelazi u stanje stresa i više ne može primati ili razumjeti poruke. Umjesto riječi, djeci je u tim trenucima najpotrebnija vaša mirna i sigurna prisutnost, piše CNBC.
Kelsey Mora, terapeutkinja koja je radila s više od 1000 djece, objašnjava kako se u takvim trenucima isključuje "mozak za razmišljanje", a aktivira se "mozak za osjećaje". To znači da dijete nije spremno za razgovor, ali može "posuditi" vaš mir. Taj se proces naziva ko-regulacija i jedan je od najvažnijih načina na koje djeca uče nositi se sa stresom.
Kada djeca ne slušaju ili se ponašaju izazovno, to nije zato što su tvrdoglava - njihovi mozgovi jednostavno ne mogu obraditi informacije. U tim trenucima, ono što im najviše treba nije objašnjenje, nego osjećaj sigurnosti. Vaša tiha prisutnost, dodir ili zajednička aktivnost šalju poruku: "Nisi sam/a. Ovdje sam." Tako gradite djetetovu otpornost i pomažete mu da nauči kako samostalno upravljati emocijama.
Jednostavno sjednite pored djeteta ili pred vrata sobe. I bez riječi, ono zna da ste tu za njega. Ako vam kažu da žele biti sami, to poštujte, ali ostanite blizu. Sam osjećaj da vas može potražiti kad poželi - djeci znači puno.
Neka djeca žele fizički kontakt, druga ne. Ako vam se dijete približi ili vas pogleda, nježno mu pružite ruku ili ga lagano dotaknite po leđima. Ako kontakt ne žele, poštujte to. Čak i samo pružena ruka može im pružiti sigurnost - jer znaju da ste tu kad budu spremna.
Umjesto da kažete: "Smiri se", jednostavno počnite polako i glasno disati. Djeca često nesvjesno preuzmu ritam vašeg disanja, što pomaže njihovom tijelu da se opusti. Vaš mir postaje njihov mir.
Mnogi mališani imaju igračku, jastučić ili predmet koji im donosi utjehu. Donošenje takvog predmeta pokazuje da im želite pomoći, a ne tražite objašnjenje ili razgovor. U mirnijim trenucima upoznajte ih s antistres igračkama ili predmetima koji im mogu pomoći kad su uznemireni.
Ako je dijete previše uznemireno za razgovor, uključite se u mirnu aktivnost uz njega: crtajte, slažite kocke, bojajte. Kod starije djece to može biti slaganje puzzli, čitanje ili gledanje serije. Zajednička aktivnost stvara bliskost - bez pritiska da se mora nešto reći.
Djeca se neće uvijek sjećati što ste im rekli, ali će uvijek pamtiti kako su se uz vas osjećala. Ako im u najtežim trenucima pružite sigurnost, bliskost i tiho prihvaćanje, pokazujete im da nisu sami. To je temelj emocionalne otpornosti.