Foto: Index
ODUVIJEK sam htjela imati sestru. Ne samo htjela, žudjela. Silno žudjela. Zavidjela sam svim svojim prijateljicama na takvom prekrasnom životnom daru. I uvijek sam potajno zamišljala što bih sve s njom mogla raditi, gdje sve ići,o čemu pričati, o čemu tajno šaputati, smijati se, maštati.
Sestru čiju bih ruku čvrsto primila i nikada je ne puštala. Nažalost, ta želja mi se nije ostvarila.
Želiš je nadomjestiti prijateljicama, drugim ženskim osobama iz obitelji, ali to nije to. Ništa i nitko ne može zamijeniti sreću i bliskost koju možeš osjetiti samo sa svojom sestrom.
Ali gle čuda, ostvarila mi se druga najdraža želja. Da imam dvije prekrasne curice. Dvije curice, koje u stvari sada više ni nisu curice. Sada su to odrasle cure. I one su sve ono što sam ja htjela kada sam bila mala. Odane sestre. Jedna drugoj uvijek na prvom mjestu. Jedna za drugu uvijek tu. Štite se i vole kao nitko. Pažljivo saslušaju jedna drugu. Uvijek najvažniju vijest podijele prvo one međusobno, a tek onda drugi dolaze na red. Pred spavanje ih čujem kako se smijure u svojoj sobi, šapću, pričaju između sebe što im se sve dogodilo toga dana, brbljaju o dečkima, koji im se sviđa, brbljaju o modi, o prijateljicima. Jedna su drugoj najbolji modni guru. Zajedno idu u kupovinu, zajedno spremaju kuću, zajedno podupiru jednu drugu u svemu. Posvađaju se, ali ljutnja traje deset minuta. Grle se. Neprestano se grle. Često iskazuju jedna drugoj ljubav. Nikada ne odu jedna od druge a da se ne zagrle i kažu koliko se vole. To su sestre. To nitko i nikada neće moći nadomjestiti. Tu sestrinsku ljubav. Niti jedna prijateljica, niti jedan dečko, bračni drug. Nikada nitko. Sestrinska ljubav je neraskidiva, nerazdvojiva, čvrsto vezana životnim lancima. Imati sestru blago je koje se čuva u škrinji čvrsto zaključanoj. U srcu. I iz škrinje, nikada, ali nikada ne može izaći.
Da, oduvijek sam željela imati sestru. Pomišljala sam kako bi bilo lijepo da se budimo zajedno, da polako otvaram oči, žmirkam, lijeno se protežem, a ona me sa drugog kreveta već gleda sa smješkom, ismijava moje zijevanje. Skupa iskačemo iz kreveta, otvaramo ormare, gledamo što ćemo obući, biramo zajedničkim snagama što ide uz što, „krademo“ jedna drugoj šminku, torbice.
Pravimo si frizure, pri tome veselo čavrljajući o onome tko nam se sviđa, da li nas je taj dan pogledao, nazvao, ili mu se ipak mi ne sviđamo. Sa sestrom možeš o svemu pričati, nemaš tajni pred njom. Ona te stisne k sebi kada te boli, kada si tužna, kada su ti se srušili snovi, kada misliš da si najusamljenija osoba na svijetu. Ona te onda utješi i pokaže da nisi sama. Tvoja sestra tvoj je anđeo čuvar.
Ona je tvoje drugo Ja. Ne morate biti iste, ne morate voljeti iste stvari, imati isti ukus, razmišljati isto. Ali zato se morate poštivati, voljeti u svim situacijama, nikada nitko ne smije stati između vas. Nikada nitko. Jer sve se u životu može promijeniti. Baš sve. I prijatelji i partneri, ali sestra nikada. Ona je samo jedna, jedina. Čuvaj sestru, to tvoje najveće bogatstvo. Ona ti je podrška, stijena, ona je tvoja zaštita na tvom životnom putu. Isto kao i ti na njezinom. Neka svađe, spletke ne budu vaš pratioc. Pustite to. Uživajte u privilegiji da imate sestru. Puno nas nema tu čast, tu ljepotu, tu sreću. Ti je imaš. I nemaš pojma koliko si sretna. Nemaš pojma.
Skuha ti ručak, isto kao i to njoj, pokupi te s autom iz izlaska, ili pri kraju posla, ili pri dolasku iz bolnice, ili jednostavno kada nemaš snage za išta jer ti je svega dosta. Tada imaš nju. Isto kao i ona tebe. Život će vas razdvojiti, nećete zauvijek biti skupa. Svaka će otići svojim putem. Ali to ne znači da se morate prestati družiti. To ne smijete. To je Zakonom zabranjeno. Svaki dan morate naći vremena za razgovor, za poziv, za poruku. Ništa vas ne može opravdati, nikakav izgovor.
Nerijetko je mnogima i sestra najbolja prijateljica. Meni bi sigurno bila. Sve moje tajne znala bi ona. Njoj bi najviše od svih vjerovala, jer znam da me ona nikada ne bi iznevjerila. Jer sam njezina. Jer je moja. JER SMO SESTRE.