ALERGIJA na kikiriki jedna je od najčešćih dječjih alergija, ali novo istraživanje pokazuje da gotovo trećina djece s tom dijagnozom zapravo može jesti kikiriki. Znanstvenici s Murdoch Children’s Research Instituta utvrdili su da mnoge postavljene dijagnoze možda nisu točne, što otvara važna pitanja za roditelje i liječnike, piše Parents.com.

Kada je moja kći, danas dvadesetogodišnjakinja, bila mala, dobila je dijagnozu alergije na mlijeko, jaja i kikiriki. Sljedećih pet godina proveli smo u strogom izbjegavanju tih namirnica. To je značilo rijetke odlaske u restorane, rođendanske torte isključivo iz domaće radinosti, a na proslave kod prijatelja uvijek je nosila vlastiti kolač.

Srećom, do šeste godine prerasla je alergije na mlijeko i jaja, što je potvrdio i oralni provokacijski test. Usto smo otkrili da je njezina alergija na kikiriki vjerojatno bila lažno pozitivna i da zapravo nikad nije ni postojala. Na to je upućivao i nalaz krvi koji nije pokazao prisutnost IgE antitijela na kikiriki.

Bili smo presretni što su alergije postale prošlost, ali i razočarani jer je prvih šest godina provela bez maslaca od kikirikija, namirnice koja je mnogima sinonim za djetinjstvo. Ispostavilo se da njezin slučaj nije rijetkost. Spomenuto istraživanje potvrđuje da gotovo 33 posto djece s dijagnozom alergije na kikiriki zapravo može podnijeti tu namirnicu.

To je ohrabrujuća vijest za roditelje čija se djeca suočavaju s alergijom na kikiriki ili koji žive u strahu od potencijalno opasnih reakcija. Ipak, ključno je znati koliko je alergija uistinu ozbiljna i redovito se konzultirati s dječjim alergologom.

"Znamo da mnoga djeca mogu prerasti alergije na hranu", kaže dr. Sahana Venkatesh, pedijatrijska alergologinja i imunologinja u bolnici Phoenix Children’s. "No, ovakvi nalazi pokazuju da se to može dogoditi i brže nego što se mislilo. Rezultati ujedno potvrđuju koliko je važno rano provjeriti djetetovo stanje, umjesto da se dijagnoza i potencijalno dugotrajno liječenje prihvate kao konačni."

Što istraživanje otkriva

U studiji su praćena djeca koja su imala blage alergijske reakcije na kikiriki ili one koje su zahtijevale minimalnu liječničku intervenciju, objašnjava dr. Dale T. Umetsu, pedijatrijski alergolog, profesor i autor knjige "Beyond Avoidance". Znanstvenici su zato iz istraživanja isključili djecu s teškim reakcijama koje obično zahtijevaju primjenu epinefrina.

"To znači da se zaključak o trećini djece koja možda nisu alergična odnosi isključivo na one s poviješću blagih reakcija. To ne vrijedi za djecu koja su imala teške alergijske reakcije", ističe dr. Umetsu.

Prema njegovim riječima, djeca koja imaju pozitivne laboratorijske testove, ali mogu jesti kikiriki bez posljedica, vjerojatno su samo senzibilizirana, a ne i alergična. "Senzibilizirani pacijenti obično imaju niže razine antitijela. Dakle, pacijenti u studiji koji su dobro podnijeli oralni test senzibilizirani su, ali nisu alergični, barem ne u trenutku testiranja", dodaje dr. Umetsu.

Razlika između senzibilizacije i alergije

Dijagnosticiranje alergija na hranu nije egzaktna znanost. Imunološki sustav dojenčadi i djece vrlo je dinamičan i s vremenom se može značajno promijeniti, kaže dr. Venkatesh.

"Imunoglobulini su proteini u našem imunološkom sustavu koji mogu ciljati specifičnu hranu. Oni se vežu za alergijske stanice i aktiviraju ih, što uzrokuje reakciju. Međutim, sama prisutnost specifičnih imunoglobulina u testovima kože ili krvi ne znači nužno da će do reakcije doći. Zato je povijest stvarnih reakcija ključna za postavljanje početne dijagnoze", objašnjava ona.

Dr. Venkatesh dodaje da se količina i reaktivnost imunoglobulina mogu promijeniti tijekom nekoliko mjeseci ili godina. "Neka djeca mogu imati početnu reakciju koja se kasnije više nikada ne ponovi. Također, ponekad reakcija samo izgleda kao alergijska, a simptome je zapravo uzrokovalo nešto drugo, poput virusne bolesti ili kontakta hrane s kožom. Koprivnjača ili osip koji nastanu jer je hrana dotaknula kožu nisu nužno znak prave alergijske reakcije", pojašnjava.

Zbog svih tih faktora potrebna je detaljna obrada kod alergologa kako bi se utvrdilo je li dijete i dalje alergično ili to nikada nije ni bilo. Alergolog može zatražiti kožne testove, laboratorijske nalaze i oralne provokacijske testove da bi dobio uvid u stvarno stanje, kaže dr. Venkatesh.

Sigurnost oralnih provokacijskih testova

Posljednjih godina pristup dijagnostici i liječenju alergija se mijenja, s ciljem da se izbjegavanje hrane svede na najmanju moguću mjeru. "Danas bolje razumijemo ograničenja kožnih i laboratorijskih testova, jer oni ne daju uvijek potpunu informaciju", kaže dr. Venkatesh.

Glavni test za alergiju je ono što se dogodi kada se hrana pojede, dodaje ona. U nekim slučajevima to podrazumijeva provedbu oralnog provokacijskog testa u strogo kontroliranim uvjetima u liječničkoj ordinaciji.

"Ti se testovi obično provode postupnim i polaganim uvođenjem hrane, što pomaže da se eventualna reakcija prepozna što ranije. Alergološke klinike moraju osigurati strog nadzor medicinskih sestara i liječnika koji su obučeni za prepoznavanje i liječenje reakcija", kaže dr. Venkatesh.

Pritom je važno znati da dijete može reagirati tijekom testa i da će mu možda trebati lijekovi, poput epinefrina, ili čak odlazak na hitnu pomoć, iako se to rijetko događa. "Utješno je što se većina reakcija može zaustaviti pravovremenim i ispravnim liječenjem", dodaje dr. Venkatesh.

Što roditelji mogu učiniti

Ako vaše dijete ima povijest blažih reakcija na kikiriki, zatražite od alergologa da procijeni stupanj alergije ili senzibilizacije, savjetuje dr. Umetsu. "Ova studija sugerira da bi trećina takvih pacijenata zapravo mogla podnositi kikiriki", dodaje.

On također napominje da su prethodna istraživanja pokazala kako djeca s niskim laboratorijskim vrijednostima imaju 20 posto šanse da prerastu alergiju na kikiriki. Prema tome, ako je reakcija vašeg djeteta bila blaga, a nalazi pokazuju niske razine, moguće je da se radi o senzibilizaciji, a ne o pravoj alergiji.

Razgovarajte s alergologom o daljnjem testiranju, uključujući i oralni provokacijski test, ako specijalist procijeni da je to opravdano. Ipak, takav test nikako ne pokušavajte provoditi kod kuće. Istraživači upozoravaju da je 12 posto dojenčadi s alergijom na kikiriki imalo potencijalno opasnu anafilaktičku reakciju.

"Glavna poruka za roditelje je da su alergije na hranu složene i da se okolnosti stalno mijenjaju. Dijagnoza alergije ne znači nužno da dijete mora doživotno izbjegavati tu namirnicu", zaključuje dr. Venkatesh.

Srećom, to je bio slučaj i s mojom kćeri, kojoj je maslac od kikirikija i danas jedna od omiljenih namirnica.