Generacija Z potpuno je drugačija. Od načina na koji razmišljaju do toga kako se ponašaju - nije ni čudo da postoje rečenice koje pripadnici generacije Z gotovo sigurno neće izgovoriti vlastitoj djeci.
Možda je razlog tomu utjecaj društvenih mreža, možda porast interesa za "nježno roditeljstvo" (gentle parenting), no činjenica je da gen Z ima sasvim drugačiji pogled na odgoj. Za neke to znači da nikad neće fizički kazniti dijete. Za druge, da neće vikati na djecu. Postoji niz fraza koje pripadnici generacije Z devet od deset puta neće koristiti. Čak i ako se starije generacije s time ne slažu.
Gotovo svako dijete čulo je to barem jednom - bilo kod kuće, bilo u školi. Mnogi roditelji smatraju da izgovaranjem ove rečenice automatski dobivaju "pravo". Netko će ih možda nazvati preosjetljivima, ali gen Z smatra da djeca zaslužuju osnovno poštovanje - uključujući i to da im se objasni zašto je nešto važno.
Istraživanja podržavaju ovaj pristup: djeca koja se osjećaju poštovano i saslušano češće razvijaju bliskiji odnos s roditeljima. Psiholog dr. Jeffrey Bernstein navodi: "Slušanje djece potiče otvorenu i iskrenu komunikaciju, što dovodi do pozitivnijih odnosa i boljeg međusobnog razumijevanja."
Ove rečenice kod većine ljudi izazivaju nelagodu - mnogi ih pamte kao dio prijetnje iz djetinjstva. Stariji roditelji vjerovali su da ih treba koristiti kako bi "ukrotili" djecu. No takav pristup rijetko je funkcionirao. Umjesto toga, djeca su naučila kako potiskivati emocije.
Istraživanje objavljeno u Journal of Personality and Social Psychology pokazuje da potiskivanje negativnih emocija ne uklanja te emocije, već smanjuje sposobnost izražavanja pozitivnih osjećaja. Dugoročno, to može štetiti mentalnom zdravlju.
Mnogi su čuli ovu frazu: "Trebao/la bi biti zahvalan/na - imaš krov nad glavom i hranu na stolu." Starije generacije smatraju da je to normalna poruka. No gen Z smatra da je apsurdno očekivati zahvalnost za osnovne životne uvjete. Djeca nisu tražila da dođu na svijet i nije realno očekivati da budu zahvalna za nešto što bi im trebalo biti zajamčeno.
Takav stav može dovesti do osjećaja da su njihovi osjećaji zanemareni. Djeca koja osjećaju da ih roditelji ne razumiju često razvijaju obrambeni mehanizam i teže se emocionalno reguliraju, pokazuje istraživanje iz 2019. godine. Zato će gen Z radije učiti svoju djecu empatiji i otvorenosti, nego im stalno ponavljati da su "nezahvalna".
Nema većeg razočaranja nego kad odrasla osoba odbije objasniti nešto djetetu uz rečenicu: "Shvatit ćeš kad odrasteš." Djeca su često puno perceptivnija nego što odrasli misle. Psiholog dr. Carl Pickhardt navodi: "Djeca vrlo pažljivo promatraju svoje roditelje i često ih poznaju bolje nego što roditelji poznaju njih."
Zato će gen Z radije reći: "O ovome možemo razgovarati kad budeš stariji/a", jer to ne umanjuje sposobnost djeteta da osjeća i razumije, već samo poštuje dobnu prikladnost teme.
Ova rečenica najčešće dolazi uz kolutanje očima i komentare da su današnja djeca "previše nježna". No ranjivost nije slabost. Autor Gregg Levoy navodi: "Ranjivost iznutra može izgledati kao slabost, ali izvana djeluje kao hrabrost." Ako dijete plače jer je doživjelo prvu izdaju prijatelja, roditelj to treba priznati kao važan trenutak, a ne ga umanjivati.
Ova rečenica izaziva ogorčenje jer umanjuje dječje osjećaje. Istina je da roditelji imaju svoje brige, ali i djeca prolaze kroz teške tranzicije - i obje istine mogu istovremeno postojati.
Gen Z želi biti roditelj koji sluša, ne uspoređuje, već pruža podršku. Prema istraživanju iz 2020., djeca empatičnih roditelja češće razvijaju emocionalnu stabilnost i bolje mentalno zdravlje.
Djeca znaju imati ispade u trgovini ili restoranu i to je neugodno. No gen Z roditelji neće vikati "Prestani se glupirati". Umjesto toga žele razumjeti što se krije iza ponašanja - je li dijete gladno, umorno, frustrirano?
Psihologinja Jean Twenge objašnjava da su mlađe generacije više individualističke i manje ih brine što drugi misle. Umjesto da djecu posrame, gen Z pokušava riješiti uzrok.
Djeca postavljaju pitanja jer žele razumjeti. No mnogi roditelji to shvaćaju kao nepoštovanje. Gen Z ne vidi problem u dječjoj znatiželji - dapače, potiču je. Psihologinja Liz Nissim savjetuje: "Dijelite informacije kad dijete pokaže interes ili vas izravno pita." Time se jača međusobno povjerenje.
Nekad djeca jednostavno nisu gladna. No stari stavovi poput "dok ne pojedeš sve, ne ideš od stola" mogu stvoriti loš odnos prema hrani.
Prema istraživanju objavljenom na Science Directu, prisiljavanje djece da jedu smanjuje unos zdravih namirnica i povećava izbirljivost. Gen Z roditelji radije poštuju osjećaj sitosti i ostavljaju ostatke za kasnije.
Uspoređivanje nije korisno. Iako je istina da uvijek postoji netko tko ima težu situaciju, to ne znači da djetetova tuga nije stvarna. Gen Z roditelji radije će pokazati suosjećanje i usmjeriti se na konkretni problem - bez usporedbi koje izazivaju krivnju.
Bez obzira na to slažu li se svi s ovim pristupom, čini se da gen Z roditelji grade temelje za otvoreniju, suosjećajniju i sigurniju obiteljsku komunikaciju.