YouTuber iz Irske Dara Tah proveo je noć na otoku Poveglia, poznatom kao "najjeziviji otok na svijetu". Otok je kroz stoljeća služio kao utočište, karantena za oboljele od kuge, psihijatrijska bolnica... Poveglia jako privlači ljubitelje paranormalnog iako su posjeti zabranjeni. Dara je iskustvo o posjetu zabranjenom otoku podijelio u YouTube videu koji je pogledalo više od milijun ljudi.
Pogledajte video:
Dara Tah i njegov prijatelj Matt otplovili su do otoka, sakrili se iza zida kako ih ne bi vidjela policija i počeli istraživati.
Dok su se kretali kroz gusto obrasli i teško prohodni teren otoka, naišli su na ostatke starih zgrada, među kojima su bile i napuštene prostorije koje su nekada koristili liječnici i osoblje nekadašnjeg azila. Sve su građevine djelovale nestabilno, kao da bi se mogle svakog trena urušiti, što je dodatno pojačavalo osjećaj nesigurnosti. Kad su došli do nekadašnje psihijatrijske ustanove, dočekao ih je čudan miris koji je samo produbio njihovu nelagodu.
Kad je pao mrak, izvadili su opremu koja navodno služi za detekciju duhova. Dara je priznao da nije osobito vjerovao u nadnaravno. Prateći termalni uređaj, stigli su do zvonika, za koji se vjeruje da je posebno uklet.
Dara je rekao da mu je bilo čudno što su ih instrumenti odmah uputili upravo tamo. Tijekom boravka uređaji su im počeli otkazivati, svjetla su treperila, a kako je napetost rasla, Dara je odlučio pokušati komunicirati s duhovima, iako zapravo ne vjeruje u njih. Ispričao je da se zbog tog iskustva jako uznemirio. "I dalje nemam objašnjenja za sve što tamo događa", rekao je.
Poveglia se nalazi između Venecije i Lida, u sjeveroistočnom dijelu Italije. Budući da je riječ o otoku, do njega se mora doći morskim putem, a posjetitelji često pokušavaju to učiniti neprimjetno jer ih vlasti mogu spriječiti.
Unatoč reputaciji, riječ je o slikovitom području – pod uvjetom da možete zanemariti obraslu prirodu i jezivu povijest koja otoku daje status jednog od najukletijih mjesta na svijetu.
Krajem 18. stoljeća Poveglia je postala mjesto gdje su slani ljudi koje je talijansko kopno htjelo izolirati – prvo kao karantena za oboljele od kuge, a kasnije, u 20. stoljeću, tamo je otvorena mentalna bolnica.
Nakon zatvaranja bolnice 1960-ih, otok je napušten. Ostala je samo zapuštena zemlja, urušene zgrade i reputacija mjesta na kojem su mnogi izgubili život. Prema National Geographicu, na otoku je umrlo oko 100.000 žrtava kuge. Uz njih su tu i umrli pacijenti mentalne bolnice.
Otok je gotovo šest desetljeća bez stalnih stanovnika, a priroda je počela preuzimati ruševine. Zbog nedostatka održavanja, zgrade su nestabilne i opasne. Svaki potencijalni posjetitelj riskira ozbiljne ozljede ako bi se neka građevina urušila tijekom razgledavanja.
U slučaju nezgode, pomoć bi morala stići brodom ili helikopterom – a to pod uvjetom da unesrećeni uspije pozvati pomoć. Iako je moguće zatražiti posebno dopuštenje za posjet otoku, to zahtijeva dobar razlog.