Spisateljica Vedrana Rudan je na svojoj stranici Rudan.info objavila tekst o svojoj borbi s rakom i reakcijama bližnjih na njezinu bolest. Tekst koji je objavila Rudan, uz njezinu dozvolu, prenosimo u cijelosti.
Jebote, koji davež. Kemo, imuno, zračenja, bolnica, bolnica, bolnica…
Pa dođeš doma. Mačke grickaju keksiće, cvijeće cvate oko kuće, muž u fotelji, na ekranu se neki kreteni bore za neko prvo mjesto.
Zove me prijateljica i plače. Čekam da se smiri. "Ovo ti nisam nikad rekla, nezamisliv mi je život bez tebe."
Šutim jer nije pristojno stalno ponavljati "želim umrijeti, želim umrijeti", a ljudi oko tebe ti prodaju foru kako je sve u mojim rukama samo treba thinkati pink…
Moj muž skače sa stolice, "naši" će ipak biti prvaci…
Što će se promijeniti? Mome će mužu sisati komad, zdravi komad, peći palačinke, sve će naše zajedničke fotke ležati u konobi… Smijem se glasno. "Konačno", govori muž, "vidiš da kemo ima smisla, bolje si, ozdravit ćeš…" "Da", govorim, "osjećam se bolje" i gledam veselo u muža koji ne zna što ga čeka.
A moja djeca? Zovu me, posjećuju, spremaju mi posebne ručkove, a ja glumim entuzijazam pred jednim djetetom koje kuži da glumim. Drugome kukam.
Žao mi je ljudi koji me ne puštaju da odem, a onda mi pada na pamet kako bih se ja osjećala na njihovom mjestu. Ubila bih boga u njima ako bi klonuli. Zadavila bih muža kad bi mi rekao, kad ja umrem, na kauču će sjediti zdravi gospodin i ubacivati ti jagode u usta…
"Jebale te jagode", vrisnula bih histerično, "bori se za život, ne planiraj moju budućnost." Zato mu nisam spomenula onu sisatu kuharicu.
Prijateljica me opet zove: "Zamisli, nije zaboravio na godišnjicu, uplatio nam je ljetovanje na Korčuli…" A onda me zabrinuto pita "kako si?" Osjeća se krivom.
Htjela bih mojim dragima normalnim glasom reći, ne bojim se, spremna sam, opustite se i vi. Zašto moram cvrkutati, želim živjeti, želim živjeti želim živjeti…
Kad ćemo svi mi shvatiti da se smrt dešava i onima koje volimo?
Vedrana Rudan objavila je novu knjigu Umrijeti bez stresa. Izdavač je beogradska Laguna, a knjiga se može nabaviti i u Hrvatskoj.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.