AKTIVNOST u spavaćoj sobi ovisi o nizu faktora, no mnoge je iznenadio podatak o tome koliko često bračni parovi uistinu vode ljubav. Iako je stara šala da se ulaskom u brak seksualni život prorijedi, to zasigurno ne vrijedi za sve, no čini se da u tome ipak ima istine.

Manje seksa nego prije

Iako današnje generacije slove kao znatno otvorenije po pitanju seksa nego one prijašnje, a spolni odnosi prije braka više nisu tabu, čini se da brojke zapravo padaju u usporedbi sa stanjem od prije 10 ili 20 godina.

Stručnjaci upozoravaju da velik dio seksualnog iskustva mladih dolazi iz svijeta pornografije, što može stvoriti nerealna očekivanja i probleme u stvarnim intimnim odnosima. Iako terapeuti i zdravstveni stručnjaci daju preporuke o tome koliko bismo često trebali biti intimni, provođenje tih savjeta u djelo često je najteži dio.

Što kažu brojke?

Nemoguće je dati preciznu brojku koja bi vrijedila za sve parove na svijetu, no zahvaljujući dostupnim podacima, možemo dobiti grubu procjenu. Iako je važno naglasiti da je u seksu kvaliteta važnija od kvantitete, ljude oduvijek zanima koliko često drugi parovi vode ljubav. Psiholog Simon Sherry ponudio je neke odgovore.

On je napisao: "Ljudi u 20-ima imaju spolne odnose oko 80 puta godišnje, otprilike jednom svakih četiri do pet dana. Taj broj pada na 20 puta godišnje za one u 60-ima."

Čini se da stara šala o braku ipak ima temelja, jer je Sherry potvrdio da i oženjeni muškarci i udane žene bilježe pad seksualne aktivnosti nakon vjenčanja.

"Oženjeni ljudi obično imaju spolne odnose češće od neoženjenih, ali čak i oženjeni ljudi imaju manje seksa. Postotak oženjenih muškaraca koji su prijavili spolne odnose barem jednom tjedno pao je sa 71.1 posto na 57.7 posto između 2000. i 2018. godine. Postotak udanih žena koje su prijavile isto također se smanjio (sa 69.1 posto na 60.9 posto)."

Zašto je intimnosti sve manje?

Psiholog Sherry naglašava kako se ne radi samo o bračnim parovima, već o općem trendu smanjene seksualne aktivnosti kod mlađih ljudi i čovječanstva općenito. Kao moguće razloge navodi dostupnost drugih, ugodnijih aktivnosti, lošije mentalno i fizičko zdravlje te sve duže radno vrijeme.