Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na Hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
SAMO PAR dana nakon povratka iz Napulja odlučili smo otići na produženi vikend u Beč i Bratislavu. Produžili smo ga izlaskom iz noćnog dežurstva, čime smo dobili slobodan petak, a u nedjelju nas je čekalo novo noćno dežurstvo. U biti, želja nam je bila provesti cijelu subotu u Beču, ali smo apartman za dva noćenja, kao i uvijek do sada, rezervirali u Bratislavi. To nam je puno jeftinija opcija od spavanja u Beču.
Ujedno je ovo bio naš klasični izlet bez ciljanog odlaska u određenu pizzeriju, a za to i nije bilo potrebe jer smo sve bečke, bratislavske i budimpeštanske pizzerije s europskih TOP lista već posjetili, neke od njih i po dva ili tri puta.
I onda, naravno, tijekom puta i prčkanja po mobitelu otkrijemo kako bratislavska pizzerija Basilico, koju smo do sada posjetili nekoliko puta, nije više na TOP listi. A pojavila se jedna nova. U Taliano Sapori Italiani. Pogađate, vrag mi nije dao mira, pa smo nazvali i rezervirali stol u nešto kasnijem popodnevnom terminu.
U Taliano je velika i lijepo uređena pizzerija na dvije razine. U prizemlju je nekoliko velikih prostorija, glavna sala s dvadesetak stolova, jedan prostor odvojen za pušače, manja slastičarnica i prostorija s krušnom peći. Iznad svega toga je velika terasa.
Sve je uređeno pažljivo i skladno, a prevladava staklo, veliki stakleni zidovi i prozori, prostori odvojeni vitrinama s bocama vina te dosta visoki stropovi pa sve djeluje još veće i prostranije. Naravno, tako velik i uistinu lijepo uređen prostor očito se odrazio i na cijene pa nas je pogled na jelovnik doslovno štrecnuo.
Do sada smo najskuplje pizze probali u bečkom Via Toledu i amsterdamskoj nNei, a U Taliana ih je za nijansu nadmašila. Pizze su podijeljene u dvije kategorije: klasične i specijalne. Cijene klasičnih pizza kreću se od 7.90 do 17.50 eura, a specijalnih od 16 do 19.50 eura. koliko koštaju dvije koje su nam odmah privukle pažnju.
Poput većine pizzerija koje smo posjetili u Napulju, U Taliana ima sličnu strategiju s cijenama. Margherita je uvjerljivo najjeftinija i košta 7.90 eura, a raspon cijena je izuzetno velik pa specijalne pizze dosežu maltene tri puta veće iznose. Nakon kratkog razmišljanja pao je dogovor. Naručit ćemo dvije specijalne pizze, Nonna Carmelu i Estivu, a preostale ćemo dane živjeti na kruhu i pašteti.
Što u konačnici i nije tako loše jer su nam upravo kruh i pašteta omiljeno jelo. Nonna Carmela je moja omiljena pizza s mortadelom i pistacijom, a Estiva je, kako joj samo ime kaže, ljetna pizza s finim pršutom, burratom i smokvama. Upravo su nas smokve privukle i bile presudne za odabir.
A sad onaj teži dio osvrta, ovaj put u doslovnom značenju te riječi. Iako na prvi pogled izgledaju kao napoletane, pizze su teške, zasitne i slane. Bez obzira na to što ne volim pizze s takvim tijestom, siguran sam da bi upravo ove pizze oduševile mnoge moje poznanike i prijatelje. Pogotovo one koji se vole dobro najesti.
Ove su pizze toliko zasitne i teške da, nakon što ih pojedete, možete otići u šumu obarati stabla. I to golim rukama. Tijesto je puno kvasca, ne vjerujem da je prošlo dug i adekvatan put fermentacije, a očito je ta količina kvasca, a samim time i fermentacija, usporena većom količinom dodane soli.
Nadjevi su neopisivo dobri, a ima ih definitivno previše, što ove pizze dodatno čini još težima i beskrajno zasitnima. Stvarno već dugo nisam probao tako fine i ukusne nadjeve, pogotovo pršut i mortadelu. Kombinacija finog pršuta, burrate i komadića smokve je nešto što nam se jako svidjelo. U Taliana ima jako dobru i jako tešku i slanu pizzu.
Za razliku od venecijanske pizzerije 1000 Gourmet koja isto poslužuje narezane pizze čiji razbacani dijelovi na tanjuru izgledaju kao da su rezani motornom pilom, U Taliana pizze nareže prije stavljanja većine nadjeva na tijesto pa sve to izgleda lijepo, a rezovi su teško uočljivi.
Budući da volim povratnu informaciju i pratim komentare ispod tekstova o pizzama, ova bi se pizzerija svidjela onima koji vole teže i zasitne pizze bogate (čitaj pretrpane) nadjevima, a izazvala bi revolt kod onih koji smatraju kako su cijene pizza pretjerano nabrijane i previsoke.
Mogao sam, naravno, proći i jeftinije pa naručiti Margheritu, ali jednostavno mi se nije jela Margherita pored nekoliko vrhunskih specijalnih pizza koje u ponudi ima U Italiana. Sve u svemu, odlazak u ovu bratislavsku pizzeriju pamtit ću po lijepo uređenom interijeru, ugodnom i opuštenom ambijentu, vrhunskoj usluzi, velikom izboru finih, teških i zasitnih pizza, ali i po hektolitrima popijene vode do kraja dana.
Iako mi se pizza u Basilicu više svidjela, U Italiana se sasvim zasluženo ubacila na europsku TOP 50 listu i nakon par godina na njoj preuzela ulogu najbolje bratislavske pizzerije.