Quentin Tarantino već godinama govori kako će se povući nakon desetog filma, no njegovo stalno odgađanje otvorilo je pitanje nije li i sam postao ono što je nekoć najviše kritizirao. Naime, upravo je on u više navrata druge redatelje optužio da su toliko "uronjeni" u vlastitu ekscentričnost da su izgubili vezu s publikom i kvalitetom filmova.
Far Out Magazine. Kao primjer je naveo Nicolasa Roega, pitajući se: "Kada je zadnji put snimio dobar film?" Kao primjer drugog takvog redatelja, Tarantino je izdvojio Davida Lyncha te istaknuo da više "nema želju vidjeti još jedan njegov film".
Ni Gus Van Sant nije bio iznimka. Tarantino ga je nazvao "parodijom samog sebe", optužujući i njega, i Roega, i Lyncha da su postali poznati ponajviše po svojoj "neobičnoj osobnosti" i da mogu snimati što žele bez obzira na rezultat. Njegove riječi tada su zvučale kao manifest mladog redatelja koji zna granicu između autorske originalnosti i pretjeranog samoljublja.
Danas, tri desetljeća kasnije, mnogi kritičari ističu upravo tu istu zamjerku kada govore o Tarantinu.
Njegova persona, sklonost samohvali i inzistiranje na posebnom statusu doveli su do toga da ga se opisuje istim riječima kojima je on nekada omalovažavao Roega, Lyncha i Van Santa. Ironija je očita - Quentin Tarantino postao je predmet iste kritike koju je svojedobno upućivao drugima.