SPOSOBNOST da u vlastitim pogreškama vidimo priliku za učenje i osobni rast ključna je za ispunjen život. Čak i kada se suočavamo s posljedicama traume iz djetinjstva, preuzimanje odgovornosti za vlastiti put u odrasloj dobi daje nam snagu da kreiramo život kakav želimo, piše YourTango.

Ipak, neki se odrasli teško nose s tim, pa umjesto da se suoče s izazovima, za svoje probleme neprestano krive druge - najčešće roditelje. U svakodnevnim razgovorima često koriste iste fraze kako bi opravdali nedostatak inicijative i prebacili krivnju na obitelj.

"Moji roditelji me to nikada nisu naučili"

Iskustva iz djetinjstva, i pozitivna i negativna, oblikuju nas za odraslu dob. Studija objavljena u časopisu BMC Public Health ističe da djeca čije potrebe roditelji nisu ispunjavali teže grade odnose kasnije u životu. S druge strane, djeca kojoj je ispunjena svaka želja, ali nisu naučena zahvalnosti, često postaju razmažena.

No, roditeljske pogreške ne moraju odrediti cijeli život. Iako je za neke put do zacjeljivanja traume i izgradnje samopoštovanja teži, odgovornost za vlastitu sreću u odrasloj dobi na kraju je naša. Unatoč tome, odrasli koji izbjegavaju odgovornost često će reći "moji roditelji me to nikada nisu naučili" kako bi krivnju prebacili na obitelj.

"Nisam tražio/la da se rodim"

Ova dramatična izjava često služi kao alat za manipulaciju, kojom odrasla djeca pokušavaju natjerati roditelje da i dalje ispunjavaju sve njihove želje. Prema studiji objavljenoj u časopisu Family Relations, ovakvo ponašanje često je posljedica takozvanog "helikopter" roditeljstva.

Pretjerano zaštitnički nastrojeni roditelji ne uče djecu emocionalnoj regulaciji i samostalnosti, pa ona odrastaju nesposobna donositi vlastite odluke. Kasnije tu naučenu bespomoćnost koriste protiv roditelja, očekujući da im rješavaju sve probleme i preuzimaju krivnju za njihove neuspjehe.

"Jednostavno sam tako odgojen"

Ovom se frazom često opravdava loše ponašanje i prebacuje krivnja na roditelje za svjesne pogreške u odrasloj dobi. Iako preuzimanje odgovornosti nije uvijek lako, zreli ljudi uče iz svojih grešaka umjesto da traže izgovore. Osobe sklone prebacivanju krivnje učinit će sve da zaštite sliku o sebi, čak i ako to znači okriviti vlastite roditelje i djetinjstvo za svoje današnje postupke.

"Bio/la sam osuđen/a na neuspjeh"

Iako trauma iz djetinjstva uistinu utječe na život odrasle osobe, potpuno okrivljavanje roditelja za sve kasnije probleme je nepravedno. Izjave poput "Bio/la sam osuđen/a na neuspjeh" mogu pomoći u procesu iscjeljenja, ali ako se neprestano koriste za manipulaciju i sramoćenje roditelja bez ikakvog osobnog napretka, postaju štetne.

"Nemam roditelje da me podrže"

Čak i ako roditelji nisu prisutni, neki odrasli pronalaze način da ih okrive za vlastiti nedostatak odgovornosti. Iako neriješena trauma i manjak podrške mogu utjecati na mentalno zdravlje, to ne može biti vječni izgovor za izbjegavanje odgovornosti. Ljudi koji očekuju da im drugi rješavaju probleme često stagniraju i postaju ogorčeni jer odbijaju prihvatiti da su sami odgovorni za svoje postupke.

"Zbog tebe ne mogu imati zdrave odnose"

Trauma iz djetinjstva doista može otežati stvaranje zdravih veza u odrasloj dobi, kako potvrđuje studija iz časopisa Frontiers in Psychology. Međutim, to ne znači da su osobe s teškim djetinjstvom osuđene na toksične odnose.

Postoje načini, poput terapije, da se preuzme kontrola nad vlastitim životom. Korištenje ove fraze kao oružja za izbjegavanje osobne odgovornosti dugoročno ne donosi ništa dobro.

"Nije moja krivnja"

Odrasli koji ovom frazom izbjegavaju ispriku ili opravdavaju loše navike često krive roditelje što im nisu bili bolji uzori. Iako roditeljski model ponašanja utječe na nas, koristiti ga kao izgovor za vlastitu neaktivnost je štetno. Bez obzira na prošlost, uvijek postoji prostor za rast, iscjeljenje i napredak.

"Nitko me nije naučio kako s novcem"

Studija u Journal of Family Issues pokazuje da djeca koja su u ranoj dobi učena o financijama kasnije imaju stabilniji život. No, čak i oni koji nisu imali takvu poduku mogu naučiti upravljati novcem. Kada se ova fraza koristi za okrivljavanje roditelja, narušava se i emocionalna podrška koja bi mogla pomoći u rješavanju problema.

"Tvoja je odgovornost brinuti se o meni"

Čak i roditelji koji odrasloj djeci pružaju svu moguću podršku mogu im nenamjerno štetiti, potkopavajući njihovu samostalnost. Najrazmaženija odrasla djeca ne znaju kako se nositi s izazovima jer očekuju da im drugi rješavaju probleme. Fraza "tvoja je odgovornost brinuti se o meni" klasičan je primjer manipulacije kojom se izbjegava osobni rast i odgovornost.

"Ja bih trebao/la biti tvoj prioritet"

Mnogi odrasli svoju frustraciju i tjeskobu iskaljuju na roditeljima, koristeći njihove pogreške kao oružje kako bi izbjegli suočavanje s vlastitim problemima. Psiholog Jeffrey Bernstein savjetuje roditeljima da postave granice. Umjesto da potiču ovisnost, trebali bi osnažiti djecu za samostalan život i izgraditi vlastiti ispunjen život.

"Roditelji drugih ljudi sve plaćaju"

Uspoređivanje s drugima čest je alat onih koji krive roditelje za svoje financijske probleme. Bilo da se radi o stanarini, školarini ili drugim troškovima, fraza "roditelji svih ostalih sve plaćaju" zanemaruje činjenicu da financijska pomoć obitelji često donosi i probleme.