PTIČJI pjev jedan je od najsloženijih signala u životinjskom svijetu i oduvijek je fascinirao ljude. Od pjeva svraka do uspavanki ptica iz porodice Maluridae, priroda i svrha ptičjeg pjeva raznolikije su nego što mislimo. Iako se čini da je pjev ptica uvijek oko nas, rijetko se zapitamo zašto točno pjevaju. Dr. Gráinne Cleary, ekologinja koja ptice proučava više od desetljeća, za The Guardian je otkrila neke od nevjerojatnih činjenica koje je naučila o njihovoj komunikaciji.

1. Pjev ptica je sveprisutan

Pjevice, koje pripadaju redu Passeriformes, čine više od polovice svih ptičjih vrsta na svijetu - gotovo 5.700 vrsta. One su među najbrojnijim pticama i nalaze se na gotovo svakoj kopnenoj lokaciji na Zemlji. Njihov pjev jedan je od najsloženijih signala u životinjskom carstvu i od davnina zaokuplja ljudsku maštu.

2. Pjev kao iskren signal

U Europi i Americi pjevaju uglavnom mužjaci ptica, što je dovelo do pretpostavke da ženke ptica uopće ne pjevaju. Mužjaci, poput europskog kosa, pjevaju rano ujutro kako bi označili svoj teritorij i poručili drugima gdje se nalaze. Ako nemaju partnericu, pjevom će je pokušati privući. Za ženku koja sluša, pjev mužjaka smatra se iskrenim signalom koji prenosi važne informacije o njegovom fizičkom zdravlju.

3. Pjevom brane partnera

Istraživanja pjevica iz porodice Maluridae u Australiji pokazala su da i ženke imaju mnogo toga za reći. Poput mužjaka, i one koriste pjev za označavanje teritorija i odvraćanje suparnica od ulaska na njihov teritorij. Vjeruje se da ženka pjevom sprječava druge ženke da se pare s njezinim mužjakom, što je stvarna prijetnja jer susjedne ženke često posjećuju tuđe teritorije u potrazi za partnerima.

4. Pjev za nerođene ptiće

Pjevice počinju učiti pjev i pozive svojih roditelja dok su još u jajetu. Ženke iz porodice Maluridae pjevaju svojim jajima kako bi ih naučile specifičan zov koji ptići koriste nakon što se izlegnu. Svrha podučavanja ovog specifičnog zova je zaštita legla od kukavica.

Budući da se jaja kukavica izlegnu nakon kraćeg vremena, embrij nema vremena naučiti poziv. Ženka tako svoje mlade uči "lozinku" koja joj pomaže da ih prepozna u gnijezdu u obliku kupole u kojem je vidljivost slaba.

5. Učenje pjeva je ključno

Pjevice moraju naučiti pjevati uz pomoć odraslog učitelja, obično roditelja. Taj proces nevjerojatno je sličan načinu na koji ljudi uče govoriti. Baš kao i ljudske bebe, mlade pjevice slušaju, uče i vježbaju pjesme i pozive svojih roditelja. Ako mlada pjevica odrasta u izolaciji, bez slušanja pjesme, neće moći pravilno komunicirati.

6. Važnost sna za učenje

Kao i kod ljudskih tinejdžera, san je ključan za proces učenja. Istraživanja su pokazala da su regije mozga mlade pjevice posvećene pjevu aktivne dok spava, a znanstvenici su primijetili da se zebe u snu pomiču kao da sanjaju. Sljedećeg dana pjev ptice je kvalitetniji, sličniji pjevu roditelja. Ptice nastavljaju sanjati o pjevu i u odrasloj dobi, a ako im se uskrati san, kvaliteta pjeva će patiti.

7. Vježbom do savršenstva

Sve pjevice moraju vježbati svoj pjev kako bi ga bolje zapamtile i izvodile. Pjev australske svrake oblik je vokalne vježbe koju ptica izvodi kad je sama, tiho i s varijacijama. To svraki omogućuje da razvije svoje vokalne vještine kako bi mogla sudjelovati u grupnom pjevu. Kroz pjev u grupi svrake označavaju teritorij i jačaju grupnu povezanost, stoga je kvaliteta pjeva iznimno važna.

8. Prepoznavanje po glasanju

Kada pjevica sluša pjev druge ptice, identificira ga po visini, ritmu, tempu i glasnoći. Sposobnost prepoznavanja jedinke pomaže pticama vrste Manorina melanocephala da odluče hoće li pomoći određenim članovima skupine, poput partnera ili brata, dok ignoriraju nepoznate ptice. Ptice vrste Manorina melanocephala koriste poseban zov kako bi upozorile na prijetnju i pozvale druge u napad na grabežljivca. 

9. Ptice su nam sličnije nego što mislimo

Budući da pjevice isto kao i ljudi uče kako se glasati, proučavanjem njihovog mozga možemo učiti o razvoju vlastitog jezika. Australska zeba koristi se kao model za proučavanje ljudskog mozga i razvoja govora. Zahvaljujući njima, približili smo se razumijevanju što se događa u mozgu ljudi s govornim i neurološkim poremećajima, od disleksije do Alzheimerove bolesti.