ZNANSTVENICI su otkrili da žohari posjeduju vrstu kolektivnog pamćenja koje ne proizlazi iz sjećanja pojedinaca, već iz samih društvenih interakcija unutar grupe. Takvo je pamćenje pohranjeno u socijalnoj strukturi zajednice i može biti ključno za opstanak, iako se ne prenosi učenjem poput, primjerice, migracijskih ruta ili tehnika lova. Novi dokazi o ovom fenomenu kod žohara dolaze iz studije koja pokazuje kako kolektivno sjećanje može nastati isključivo iz dinamike grupe, piše Science Alert.

Testiranje grupne odluke

Da bi istražili ovu pojavu, znanstvenici su se koristili staništem s dva identična skloništa koja su se razlikovala samo po osvjetljenju. Jedno je bilo pod crvenim svjetlom, koje žohari percipiraju kao tamu, dok je drugo bilo osvijetljeno zelenim. Očekivano, većina žohara okupila se u privlačnijem, crvenom skloništu.

Ključni dio eksperimenta uslijedio je kada su istraživači zamijenili svjetla. Sklonište koje je grupa odabrala postalo je zeleno, a dotad prazno postalo je crveno. Tim je zatim promatrao kako će životinje reagirati na trajnu promjenu uvjeta koji su njihov prvotni izbor učinili nelogičnim.

Dok bi usamljeni žohar gotovo odmah napustio novootkriveno zeleno sklonište i potražio crveno, ponašanje grupe bilo je drugačije. Ako se u skloništu prije promjene svjetla okupio dovoljno velik broj jedinki, grupa je jednostavno ostala na mjestu. Njihova kolektivna odluka nadjačala je novi, nepovoljniji signal iz okoline.

Memorija stvorena interakcijom

Istraživači ne vjeruju da se ijedan žohar pojedinačno "sjećao" prvotnog stanja skloništa. Umjesto toga, objašnjavaju da je "pamćenje" grupe proizašlo izravno iz njihovih međusobnih interakcija. Svaki žohar ima sklonost ostati tamo gdje se već nalaze drugi pripadnici njegove vrste.

Kada se na jednom mjestu okupi kritična masa, taj društveni poticaj postaje snažniji od vanjskih faktora, poput nepovoljnog svjetla. Rezultat je fenomen koji funkcionira kao kolektivno pamćenje. Nijedan pojedinac ne pamti, ali se grupa kao cjelina ponaša kao da ima sjećanje na donesenu odluku.

Tim je ovaj princip potvrdio i računalnim simulacijama. Model u kojem su virtualni žohari imali samo dva jednostavna pravila - preferiraj tamu i ostani s drugima - pokazao je identičan obrazac ponašanja. Grupe su ustrajale na svom prvotnom izboru i nakon što on više nije bio optimalan.

"Kolektivno pamćenje može nastati isključivo kroz interakcije među jedinkama i može biti pohranjeno u društvenoj strukturi", zaključak je autora studije objavljene u časopisu PLOS One.

Univerzalni životinjski princip?

Znanstvenici vjeruju da ovakva dinamika vjerojatno nije ograničena samo na žohare. Mnoge životinjske skupine donose odluke kolektivno, od jata riba i ptica do kolonija mrava i rojeva pčela, a u konačnici i ljudskih društava.

Tim koji stoji iza studije, predvođen socijalnim ekologom Marianom Calvom Martínom sa Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu, ističe da se njihov teorijski pristup može primijeniti i šire.

Iako tek treba utvrditi koliko je ovakav oblik kolektivnog pamćenja doista raširen u prirodi, rezultati sugeriraju da bi žohari mogli biti samo jedan od primjera znatno šireg fenomena. Riječ je o principu koji se može pronaći svugdje gdje životinje donose zajedničke odluke.