ADOLF Hitler (1889. – 1945.) bio je vođa Nacističke stranke i kancelar Njemačke od 1933. do 1945. godine. Njegovo vodstvo dovelo je do uspona nacističke ideologije, Drugog svjetskog rata i Holokausta, jednog od najtragičnijih poglavlja u modernoj povijesti.

Adolf Hitler rođen je 20. travnja 1889. u Braunau am Innu, malom gradu u Austriji, blizu granice s Njemačkom. Bio je četvrto od šestero djece Aloisa Hitlera, carinskog službenika, i Klare Hitler.

Želio biti umjetnik

Djetinjstvo mu je bilo obilježeno strogim odgojem i čestim sukobima s ocem, koji nije podržavao njegov interes za umjetnost. Nakon smrti majke 1907., Hitler se preselio u Beč, gdje je bezuspješno pokušavao upisati Akademiju likovnih umjetnosti. Tijekom ovog razdoblja živio je u siromaštvu, zarađujući prodajom akvarela i razvijajući antisemitske i nacionalističke stavove pod utjecajem bečke političke scene.

Godine 1913. preselio se u München, a s početkom Prvog svjetskog rata 1914. dobrovoljno se prijavio u bavarsku vojsku. Služio je kao glasnik na Zapadnom frontu, gdje je bio ranjen i odlikovan za hrabrost. Poraz Njemačke u ratu i Versajski ugovor, koji je nametnuo teške uvjete zemlji, produbili su njegovo nezadovoljstvo i osjećaj nacionalnog poniženja.

Uspon Nacističke stranke

Nakon rata, Hitler se pridružio Njemačkoj radničkoj stranci 1919., koja je kasnije postala Nacional-socijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP ili Nacistička stranka). Njegove vještine javnog govornika brzo su ga uzdigle na čelo stranke. Promovirao je ultranacionalizam, antisemitizam i antikomunizam, privlačeći podršku nezadovoljnih građana u ekonomski nestabilnoj Weimarskoj Republici.

Godine 1923. Hitler je pokušao izvesti puč u Münchenu, poznat kao Pivnički puč, s ciljem svrgavanja vlade. Puč je propao, a Hitler je osuđen na pet godina zatvora, odsluživši samo devet mjeseci. Tijekom zatvora napisao je "Mein Kampf" (Moja borba), autobiografsku knjigu u kojoj je iznio svoju ideologiju, uključujući planove za njemačku ekspanziju i rasnu politiku.

Nakon izlaska iz zatvora, Hitler je preusmjerio strategiju na legalno preuzimanje vlasti. Iskoristivši Veliku depresiju i političku nestabilnost, Nacistička stranka značajno je ojačala. Na izborima 1932. postala je najveća stranka u Reichstagu, a 30. siječnja 1933. predsjednik Paul von Hindenburg imenovao je Hitlera kancelarom.

Nacistički režim i Drugi svjetski rat

Kao kancelar, Hitler je brzo konsolidirao apsolutnu vlast. Nakon požara u Reichstagu 1933., donesen je Zakon o izvanrednim ovlastima, koji je suspendirao građanske slobode i omogućio uhićenje političkih protivnika. Do srpnja 1933. Nacistička stranka bila je jedina legalna stranka, a Njemačka je postala totalitarni režim.

Hitlerova unutarnja politika temeljila se na militarizaciji, ukidanju Versajskog ugovora i promicanju rasne ideologije. Antisemitizam je institucionaliziran kroz Nürnberške zakone 1935., koji su oduzeli građanska prava Židovima. Propaganda, predvođena Josephom Goebbelsom, glorificirala je Hitlera i širila nacističku ideologiju.

U vanjskoj politici, Hitler je slijedio agresivnu ekspanziju. Njemačka je 1936. remilitarizirala Rajnsku oblast, 1938. anektirala Austriju (Anschluss), a 1939. okupirala Češku i Moravsku. Pakt s Italijom i Japanom (Osovinski savez) učvrstio je njegove saveze. Invazijom na Poljsku 1. rujna 1939. započeo je Drugi svjetski rat, koji je izazvao globalni sukob s katastrofalnim posljedicama.

Holokaust i ratni zločini

Najmračniji aspekt Hitlerova režima bio je Holokaust, sustavno istrebljenje šest milijuna Židova i milijuna drugih, uključujući Rome, homoseksualce, političke disidente i osobe s invaliditetom.

"Konačno rješenje", usvojeno 1942., dovelo je do masovnih deportacija u koncentracijske logore poput Auschwitza, gdje su žrtve ubijane u plinskim komorama ili umirale od iscrpljenosti i bolesti. Nacistički režim počinio je i brojne druge ratne zločine, uključujući masovna pogubljenja i prisilni rad.

Pad i smrt

Do 1943. ratna sreća okrenula se protiv Njemačke. Savezničke pobjede na Istočnom frontu i iskrcavanje u Normandiji 1944. oslabile su nacistički režim. Unatoč očitom porazu, Hitler je odbio pregovore o miru, inzistirajući na borbi do kraja. Dana 20. srpnja 1944. preživio je pokušaj atentata u operaciji Valkira, nakon čega je proveo brutalnu čistku svojih protivnika.

Kako su savezničke snage napredovale, Hitler se povukao u bunker u Berlinu početkom 1945. Dana 30. travnja 1945., suočen s neizbježnim porazom, počinio je samoubojstvo zajedno sa suprugom Evom Braun, koju je oženio dan ranije. Njihova tijela spaljena su prema njegovim uputama. Njemačka je kapitulirala 7. svibnja 1945.

Hitlerovo nasljeđe sinonim je za totalitarizam, rasizam i neviđeni gubitak ljudskih života. Drugi svjetski rat rezultirao je smrću desetaka milijuna ljudi, dok je Holokaust ostao trajni podsjetnik na opasnosti ekstremne ideologije. Nürnberški procesi (1945. – 1946.) osudili su vodeće nacističke dužnosnike za zločine protiv čovječnosti, uspostavivši presedan za međunarodno pravosuđe.