PUTOVANJE u Disney World na Floridi, koje je Gabriela obećala svojoj kćeri, trebalo je biti odmor iz snova. Umjesto toga, postalo je jednosmjerna karta za bijeg od terora koji je zavladao njezinim životom u Ekvadoru. Gabriela je vodila, kako kaže, "normalan život srednje klase" u Guayaquilu: 15 godina radila je na televiziji, otplaćivala hipoteku, a kći joj je pohađala privatnu školu, piše BBC.

Dok je čitala vijesti o eskalaciji nasilja u Ekvadoru, gdje se bande bore za kontrolu ruta za krijumčarenje kokaina, a ubojstva i iznude postaju svakodnevica, vjerovala je da su na meti samo "milijunaši". No, uskoro je stigla prva prijetnja - telefonski poziv s upozorenjem da plati bandi ili će biti ubijena. Znali su gdje radi i registarsku oznaku njezinog automobila.

Otprilike u vrijeme planiranog odmora, otet je djed njezine kćeri. Obitelj je morala platiti desetke tisuća dolara otkupnine, a kao dokaz su dobivali snimke na kojima mu režu prste. Na kraju je ubijen, a njegov odrezani prst poslan je u boci kao brutalno ruganje. U strahu za njezin život, partner joj je rekao da s kćeri ode na putovanje i da se više ne vraća.

Gabriela je sada jedna od milijuna ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama s neriješenim zahtjevom za azil. Iako točne brojke nisu dostupne, mnogi tražitelji iz Latinske Amerike kao razlog bijega navode nasilje kartela, koje je naglo poraslo u zemljama poput Ekvadora.

Pravne prepreke za azil

No, stručnjaci za imigracijsko pravo upozoravaju da je sve teže dokazati slučaj pred američkim vlastima. Američki zakon o azilu, temeljen na Konvenciji o izbjeglicama nakon Drugog svjetskog rata, priznaje pet osnova za zaštitu: progon na temelju rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini.

Američka služba za državljanstvo i imigraciju navodi da se azil može odobriti "samo" onima koji bježe od progona po jednoj od tih osnova, a nasilje kartela ne uklapa se jasno ni u jednu kategoriju. Prema Kathleen Bush-Joseph s Instituta za migracijsku politiku, zakon je predmet "mnogih, mnogih tumačenja".

Trumpova politika i neizvjesnost za žrtve

Tijekom prvog mandata Donalda Trumpa, njegova administracija otežala je dobivanje azila zbog nasilja bandi ili obiteljskog nasilja. Trumpov državni odvjetnik postavio je visoku ljestvicu, zahtijevajući da "podnositelj zahtjeva mora dokazati da je vlada odobrila privatne radnje ili pokazala nesposobnost da zaštiti žrtve".

To je često nemoguće dokazati. Gabriela objašnjava da je prijavljivanje prijetnji u Ekvadoru iznimno rizično. "Ako imate sreće i uhvate kriminalca, vjerojatno će sljedeći dan izaći i pokušati vas ubiti iz osvete", kaže ona. Iako je Bidenova administracija ukinula to pravno tumačenje, zakon je ostao nepromijenjen, ostavljajući one koji bježe od kartela u pravnom limbu.

Donald Trump je, s druge strane, kriminalne kartele proglasio metom svoje imigracijske politike, označavajući neke kao terorističke organizacije i deportirajući one za koje tvrdi da su s njima povezani. Stručnjaci kažu da bi to moglo ići "u oba smjera" za žrtve. S jedne strane, mogli bi biti prepoznati kao žrtve "terorista". S druge, postoji bojazan da bi oni koji su bili prisiljeni plaćati iznude mogli biti optuženi za pružanje "materijalne podrške" tim skupinama.

Život u strahu i skrivanju

Gabriela se slaže s Trumpom da su članovi kartela "teroristi" i vjeruje da bi ih njegova vlada trebala prepoznati kao žrtve. "Željela bih da predsjednik odobri azil onima koji bježe od nasilja ovih terorista", poručuje. No, dok čeka intervju za azil, za koji još nema datum, živi u strahu. "Bojimo se otkako je predsjednik Trump preuzeo dužnost", priznaje.

Ima radnu dozvolu i radi duge smjene u jednoj američkoj tvornici. "Naš život se sastoji od posla, doma, posla, ničega drugog. Ne želim nas izlagati još jednoj traumi", kaže, dodajući kako se boji da će je netko prijaviti i uhititi. Pazi na svaku sitnicu, od ograničenja brzine do toga da je uvijek pristojna, čak i kad doživi rasizam, jer strahuje da bi i najmanja pogreška mogla dovesti do deportacije.

Njezine strahove dijeli i Maria, lezbijka iz Durána, jednog od najnasilnijih gradova na svijetu. Nakon što ju je banda pokušala iznuditi i napala uz riječi "Zato što misliš da si muškarac, misliš da ti se ništa neće dogoditi", prijavila je slučaj policiji, prodala motor i pobjegla u SAD. Sada radi kao peračica suđa u New Yorku, a saslušanje za azil zakazano joj je tek za 2028. godinu. "Ne možeš uživati u životu. Moraš se skrivati, ne znaš kada bi se mogla dogoditi racija", objašnjava.

Sličnu sudbinu dijeli i Luis, taksist koji je pobjegao iz Durána nakon što su bande pokušale iznuditi vozače iz njegove zadruge. "Nikada nisam razmišljao o emigraciji. Ali toliko mojih prijatelja je ubijeno", kaže, misleći na one koji su odbili platiti.

Sustav pod pritiskom i neizvjesna budućnost

U SAD-u trenutno na rješavanje čeka oko četiri milijuna zahtjeva za azil, a proces za mnoge traje godinama. Rekordnih 60.000 ljudi nalazi se u pritvoru dok čekaju saslušanje. Mario Russell, izvršni direktor Centra za migracijske studije, kaže da se pritvor "iskorištava" kako bi se ljude potaknulo da odustanu i pristanu na deportaciju.

Glasnogovornik američke imigracijske službe, Matthew J. Tragesser, tvrdi da zakon štiti "vrlo ograničen broj progonjenih stranaca" i krivi zaostatke za "lažne i neozbiljne" zahtjeve. "Neriješen zahtjev za azil ne čini strance imunima na provedbu zakona", dodaje.

Gabriela, Maria i Luis inzistiraju da su žrtve nasilja kartela pogrešno shvaćene. Slažu se da kriminalce treba deportirati, ali vjeruju da imigranti koji poštuju zakon i "plaćaju porez" zaslužuju priliku. "Želimo ono što svi žele: raditi, živjeti u stanju zakona i reda, i više ne živjeti u teroru, ne znajući hoćete li se vi ili vaše dijete vratiti kući", zaključuje Gabriela.