BIHEVIORALNA ekologinja Zoë Goldsborough isprva je mislila da je mala životinja na leđima kapucinskog majmuna, uočena na snimci s kamere zamke, tek mladunče kapucina. No nešto joj nije djelovalo prirodno. Pomnije promatranje otkrilo je neočekivanu boju životinje. Konzultirala se sa svojim suradnicima koji su također bili zbunjeni.

"Shvatila sam da je to doista nešto što prije nismo vidjeli", izjavila je Goldsborough. Dodatna analiza videa i konzultacije s kolegama otkrile su da je mala životinja zapravo mladunče urlikavca, posve druge vrste majmuna, piše CNN.

Pregledavajući ostatak snimki, Goldsborough je primijetila istog odraslog kapucina bijelog lica, nadimka Joker zbog ožiljka na ustima, kako nosi mladunče urlikavca i na drugim snimkama. Ubrzo je uočila i druge mužjake kapucina (znanstvenog naziva Cebus capucinus imitator) kako čine isto.

Moguća posljedica jedinstvenih uvjeta u ekosustavu

Nakon 15 mjeseci prikupljanja snimki s istraživačkog područja na otoku Jicarón, malenom otoku udaljenom 55 kilometara od obale Paname i dijelu Nacionalnog parka Coiba, znanstvenici iz Instituta Max Planck za ponašanje životinja, Sveučilišta u Konstanzu i Smithsonian instituta za tropska istraživanja proučavali su to neobično ponašanje.

Otkrili su da su, počevši s Jokerom, četiri mlađa i adolescentna mužjaka kapucinskih majmuna otela najmanje 11 mladunčadi urlikavaca između siječnja 2022. i ožujka 2023. Budući da nije bilo dokaza da su se kapucini brinuli ili igrali s mladuncima, istraživači pretpostavljaju da je otmica svojevrsni "kulturološki hir" i moguća posljedica jedinstvenih uvjeta u ekosustavu Jicaróna. Svoja početna otkrića objavili su u časopisu Current Biology.

Ipak, mnoga pitanja ostaju otvorena. Razotkrivanje ove zagonetke moglo bi biti ključno jer populacija urlikavaca na Jicarónu pripada ugroženoj podvrsti plahtastih urlikavaca (Alouatta palliata coibensis), prema globalnoj procjeni ugroženosti vrsta. Također, ženke urlikavaca rađaju samo jednom svake dvije godine.

Otok Jicarón je nenaseljen. Znanstvenici moraju čamcima prevoziti opremu na otok kad su plime povoljne, što otežava izravna promatranja plašljivih kapucina. Zato koriste kamere koje se aktiviraju pokretom i bilježe kretanje majmuna po tlu. No kamere ne snimaju što se događa u krošnjama drveća gdje žive urlikavci. Tako istraživači nisu mogli utvrditi kako, kad ili zašto kapucini otimaju mladunčad.

Oteta mladunčad je umirala od gladi

Isprva su znanstvenici mislili da je riječ o rijetkom slučaju usvajanja. Poznato je da majmuni ponekad "usvajaju" napuštene mladunce iste ili druge vrste. Ali Joker se nije brinuo za urlikavce – samo ih je nosio na leđima dok mladunčad ne bi umrla od gladi jer nisu imala pristup majčinom mlijeku.

To je neobično ponašanje za mužjake primata, istaknuo je Pedro Dias, primatolog sa Sveučilišta Veracruzana. U primatologiji je uobičajenije da ženke usvajaju ili otimaju mladunce vođene majčinskim instinktom. No na Jicarónu mužjaci nisu pružali nikakvu skrb.

Corinna Most, izvanredna profesorica sa Sveučilišta Iowa State koja proučava pavijane, isprva je pretpostavila da kapucini jedu otetu mladunčad jer otmica radi plijena nije neuobičajena u životinjskom svijetu. No iznenadila se kad je otkrila da to nije tako.

Kapucini su danima nosili mladunčad urlikavaca uz vrlo malo interakcije – bez igre, s minimalnom agresijom i slabim interesom. Zašto bi trošili energiju na krađu mladunčadi, ostaje nejasno, rekao je Brendan Barrett, bihevioralni ekolog i mentor Goldsboroughove.

Bez grabežljivaca nema ni rizika u ponašanju

Barrett je objasnio da su se otočki kapucini razvijali u drugačijem okruženju od svojih kopnenih srodnika. Kapucini su destruktivni i kaotični, čak i na kopnu uništavaju stvari, uznemiravaju druge vrste i zadiru posvuda iz znatiželje.

"Na otoku bez grabežljivaca izloženi su manjem riziku kad rade gluposti", rekao je Barrett. Otočki kapucini mogu se više raspršiti jer im za zaštitu nije potrebna brojnost, što omogućuje više istraživanja.

S tom relativnom sigurnošću i slobodom, kapucinski majmuni s Jicaróna možda se dosađuju, smatraju istraživači. Dosada bi mogla biti ključni pokretač inovacija, osobito na otocima i među mlađim pripadnicima vrste.

Ta ideja središnja je tema doktorske disertacije Zoë Goldsborough o kapucinima s Jicaróna i Coibe, jedinim populacijama majmuna u tom području koji koriste kamenje kao alat za razbijanje orašastih plodova.

Most je napomenula da pretjerana imitacija – sklonost ljudske djece da oponašaju ponašanja drugih čak i kad ih ne razumiju – također može igrati ulogu. "Gotovo imam dojam da je to ono što ovi drugi kapucini rade", rekla je Most, "možda kao način društvenog povezivanja s Jokerom."

Beskorisne kulturne tradicije koje štete drugim životinjama

Goldsborough je istaknula da ljudi i drugi primati dijele određenu razinu inteligencije, ali i neka manje poželjna svojstva: "Jedna od stvari po kojoj se razlikujemo od mnogih životinja jest da imamo mnoge proizvoljne, gotovo beskorisne kulturne tradicije koje štete drugim životinjama."

Barrett i Goldsborough nadaju se da će ovo ponašanje kapucina izblijedjeti, poput ljudskog hira, ili da će urlikavci prilagoditi svoje ponašanje kako bi bolje zaštitili svoju mladunčad. "Na neki način to je poput ogledala koje odražava nas same kad činimo stvari drugim vrstama koje ih mogu ozlijediti i djeluju strašno, a nemaju stvarnu svrhu", zaključio je Barrett.