VIŠE od četiri godine od početka ruske invazije na Ukrajinu, Crno more postalo je jedna od ključnih europskih sigurnosnih granica. Unatoč tome, trenutno je "prilično prazno što se tiče ratnih brodova", kako je za DW izjavio Thomas de Waal, viši znanstveni suradnik organizacije Carnegie Europe. On to smatra "pomalo paradoksalnim". Crno more okružuje šest zemalja: Turska, Bugarska, Rumunjska, Gruzija, Ukrajina i Rusija. Prve tri su članice NATO-a, a preostale tri nisu, pri čemu su dvije od njih u međusobnom ratu. Da bi se razumjela situacija, potrebno je pažljivije pogledati kartu, piše DW.

Strateški tjesnaci

Pristup Crnome moru vodi kroz samo jedan prolaz. Brod koji dolazi iz Sredozemlja mora proći kroz tjesnace Dardanele i Bospor, koji se nalazi u srcu Istanbula. Na najužem dijelu Bospor je širok samo 700 metara, dok je za usporedbu Hormuški tjesnac na najužem dijelu širok oko 33 kilometra. De Waal kaže da upravo ovo geografsko usko grlo čini Crno more "točkom gospodarskog gušenja".

"Onaj tko kontrolira turske tjesnace, u određenoj mjeri kontrolira i trgovinu kroz Crno more, a ima i golemu vojnu prednost." Darja Isačenko, gostujuća suradnica u Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove, tvrdi da i Rusija ima poseban interes za Crno more. "Snažna vojna pozicija na Crnome moru za Rusiju nije cilj sam po sebi, već sredstvo za ostvarivanje njezinih geopolitičkih ambicija izvan te regije, kao i za jačanje njezina statusa velike sile." Drugi dio jednadžbe je sporazum potpisan prije točno 90 godina.

Konvencija koja Turskoj daje nadzor

Predstavnici desetak zemalja okupili su se 20. srpnja 1936. u švicarskom gradu Montreuxu kako bi riješili tko i kako treba upravljati tim vitalnim vodenim putovima.

Usvojili su Konvenciju iz Montreuxa, sporazum kojim je Turskoj vraćen suverenitet nad Dardanelima i Bosporom nakon godina međunarodnog nadzora uspostavljenog poslije poraza Osmanskog Carstva u Prvom svjetskom ratu. Pregovori su rezultirali dokumentom koji i danas čini pravni okvir za upravljanje turskim tjesnacima. Sporazum drži tjesnace otvorenima za putnički i komercijalni promet u mirnodopskom razdoblju. Za ratne brodove, crnomorskim državama dopušteno je relativno slobodno kretanje, dok se svaka mornarica izvan te regije suočava s ograničenjima veličine flote, tonaže i duljine boravka, koji u miru ne smije biti dulji od 21 dan.

Posebna pravila za ratno stanje

Tijekom rata ta pravila postaju još stroža. Ako Turska nije strana u sukobu, ratnim brodovima bilo koje nacije koja sudjeluje u borbama nije dopušten prolazak. Ta klauzula od veljače 2022. ima dalekosežne posljedice za regiju. Ovaj specifičan sustav prava pristupa zadržava tursku vladu na vrlo moćnoj poziciji.

"Najprivilegiranija crnomorska država jest sama Turska", kaže Isačenko. To pomaže objasniti i zašto NATO nema stalnu prisutnost na Crnome moru, za razliku od Sredozemnog ili Sjevernog mora. "Za NATO je Montreux ograničenje", istaknula je Isačenko. "Za Tursku je to instrument za održavanje ravnoteže na Crnome moru."

Rat u Ukrajini kao test konvencije

Kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu krajem veljače 2022., Konvencija iz Montreuxa suočila se s najvećim testom u posljednjih nekoliko desetljeća. Nekoliko dana nakon početka operacije, Turska se pozvala na članak 19. sporazuma, koji se primjenjuje u ratno vrijeme i ograničava prolazak ratnih brodova zemalja uključenih u sukob. Od tog trenutka, ni Rusija ni Ukrajina nisu mogle slobodno pojačavati svoje pomorske snage na Crnome moru, uz jednu iznimku: ratni brodovi s matičnom lukom na Crnome moru mogli su se vratiti u bazu. "Mislim da su Konvencija iz Montreuxa i politika Turske na početku rata bile apsolutno ključne za opstanak Ukrajine", izjavio je Thomas de Waal za DW.

On tvrdi da je to spriječilo Rusiju da pojača svoju Crnomorsku flotu i navodi da je "do 30 ruskih brodova ostalo vani". To je, dodao je, pridonijelo tome da Ukrajina zadrži "prednost na Crnome moru". Ta su ograničenja mogla istaknuti i koliko se ratovanje promijenilo, jer se Ukrajina okrenula dronovima i drugoj modernoj tehnologiji koja nije obuhvaćena dokumentom iz 1936. "Ukrajina nije gradila ratne brodove", kaže Julian Kifu, rumunjski analitičar vanjske politike. "Ona je jednostavno prešla na novu generaciju napada." Pomorski sporazum ograničio je i opcije zapadnih saveznika Ukrajine.

Ujedinjeno Kraljevstvo je 2024. doniralo Ukrajini dva lovca mina, koji nisu mogli ući u Crno more, priopćilo je britansko Ministarstvo obrane. Brodovi su ostali usidreni u Portsmouthu. De Waal objašnjava da je to zato što ih Turska smatra "ratnim brodovima". Za njega to ilustrira širi pristup Turske. "To je vrlo pažljivo osmišljena strategija", rekao je i dodao da "Turska u osnovi poručuje drugim članicama NATO-a: 'Ostavite nas na miru na Crnome moru, mi ćemo se pobrinuti za to.'"

Ključ trajne važnosti konvencije mogao bi biti u tome što je države već dugo priznaju. "Turska je osmislila aranžman, režim kojim Rusija nije osobito zadovoljna, ali ga prihvaća, a to je vrlo važno", primijetio je De Waal. Dok je međunarodni poredak suočen sa sve većim izazovima, Konvencija iz Montreuxa ističe se kao rijedak primjer multilateralnog mehanizma koji se i dalje poštuje 90 godina nakon potpisivanja.

Budućnost 90-godišnjeg sporazuma

Konvencija iz Montreuxa "prilično je arhaičan dokument", izjavio je De Waal za DW i ukazao na činjenicu da se u njoj spominje Društvo naroda, koje ne postoji već 80 godina. "Ali mislim da nitko ne želi dirati u nju", dodao je. Smatra da bi to "otvorilo svojevrsnu Pandorinu kutiju u trenutku kada bi se o svim pitanjima moralo ponovno pregovarati s Rusijom". Za Tursku, kaže Isačenko, Montreux "spada u red osnivačkih ugovora Turske Republike".

Uz ulogu sporazuma o pomorskom pristupu, on odražava ključne interese Turske: "suverenitet, sigurnost i status", dodala je. Prema tome, dovesti Montreux u pitanje značilo bi preispitivati i ugrožavati te interese. Sigurnosni analitičar Kifu naglasio je da "nije revizionist" i da vjeruje kako konvencija treba ostati na snazi dok traje rat u Ukrajini. "Ali nakon rata", rekao je, "trebali bismo vrlo jasno preispitati kako se sporazum primjenjuje na naše saveznike u NATO-u".

Pitanje kako točno Turska tumači i primjenjuje klauzule sporazuma za njega ostaje otvoreno. "Nemate drugog izbora nego surađivati s Turskom", ključna je poruka koju je De Waal ponio s nedavnog summita NATO-a u Ankari. "Ne možete raditi bez nje", rekao je i nazvao je najjačom silom na Crnome moru. Tijekom proteklih devet desetljeća Konvencija iz Montreuxa nadživjela je ratove, čelnike i generacije. I sve dok ona vrijedi, Turska ima glavnu riječ na ulazu u Crno more.