KAD BI OPSTANAK čovječanstva bio ugroženo kugom, nuklearnim ratom ili ekološkom katastrofom, ljudi bi zasigurno zahtijevali reakciju. Ali što ako prijetnja dolazi iz našeg pasivnog prihvaćanja propadanja? Ovo nije neka teorija, nego razumna ekstrapolacija globalno opadajućih stopa plodnosti. Ljudi ne zahtijevaju djelovanje. Zapravo, neki misle da je manja populacija zapravo dobra stvar.

Dean Spears i Michael Geruso, ekonomisti sa Sveučilišta Teksas u Austinu koji se bave demografijom, žele to promijeniti. Njihova knjiga "After the Spike: Population, Progress, and the Case for People" dubinska je analiza činjenica i posljedica depopulacije, kao i strastvena argumentacija protiv dopuštanja da se ona dogodi.

Stopa plodnosti pada i nema znakova stabilizacije

Svoj argument ne temelje na već poznatoj potrebi za radnicima koji potiču gospodarski rast ili osiguravaju održivost mirovinskih sustava, već na bazičnoj tvrdnji: više ljudi samo po sebi je dobra stvar, piše The Wall Street Journal.

Globalna plodnost, broj djece za koje se očekuje da će žena roditi tijekom života, prošle je godine u prosjeku iznosila 2,25, prema procjenama Ujedinjenih naroda. To je najniža razina u zabilježenoj povijesti, jedva iznad stope zamjene od 2,1 koja održava stabilnost populacije. Nije poznato gdje će se ta stopa zaustaviti.

No spomenuti autori ističu da će do depopulacije doći sve dok stopa ostaje ispod dva, a dvije trećine svjetske populacije sada živi u zemljama s plodnošću ispod tog praga. U većini drugih zemalja, uključujući i subsaharsku Afriku, plodnost uglavnom opada.

Ako bi globalna plodnost pala na trenutačnu razinu plodnosti u SAD-u od 1,6, svjetska bi populacija porasla sa sadašnjih osam milijardi na 10,2 milijarde do 2080. godine, a zatim bi počela opadati. "Neće pasti na šest milijardi ili dvije milijarde i tamo ostati. Čovječanstvo bi moglo ubrzati vlastito izumiranje ako stope nataliteta ostanu preniske tijekom duljeg vremena", pišu Spears i Geruso.

Oni ne predviđaju doslovno izumiranje. No u usporedbi sa stabilnom svjetskom populacijom, depopulacija ima ozbiljne negativne strane. U svom bestseleru iz 1968. "The Population Bomb", Paul Ehrlich je predvidio da će svjetska prenapučenost dovesti do masovne gladi i siromaštva.

Demografija je postala opsesija konzervativaca

Danas nijedan ozbiljan demograf nije zabrinut zbog prenapučenosti, no Ehrlichov utjecaj i dalje je prisutan. Danas mnogi, osobito na progresivnoj ljevici, poistovjećuju rast populacije s ekološkom degradacijom i klimatskim promjenama.

Demografski pad postao je opsesija "nacionalnih konzervativaca" poput talijanske premijerke Giorgije Meloni, mađarskog premijera Viktora Orbána i američkog potpredsjednika J. D. Vancea. Njih ne brine pad populacije sam po sebi, već unutar vlastitih granica: žele više djece rođene u zemlji i manje imigranata.

Suprotno tome, Geruso i Spears, koji se identificiraju kao pripadnici umjerene ljevice, zabrinuti su za cijelo čovječanstvo, a ne za pojedinu zemlju. "Želimo uvjeriti naše kolege liberale i progresivce da životi drugih ljudi nisu samo dobri za te ljude, već i za njih same", rekao je Geruso.

U tome se slažu s ekonomskim i društvenim konzervativcima, primjećuje Michael Strain iz American Enterprise Institutea, koji ljude vide kao resurs, a ne kao teret za resurse. Uostalom, zagovornik slobodnog tržišta Julian Simon pobio je Ehrlichovu tezu tako što se s njim kladio 1980. da će cijene sirovina pasti u sljedećem desetljeću. Dobio je okladu.

U tom duhu, Spears i Geruso pokazuju kako su ljudi, zahvaljujući domišljatosti i promjenama u ponašanju, smanjili zagađenje i povećali dostupne resurse kako je broj stanovnika rastao. Primjerice, 2013. godine zagađenje zraka u Kini bilo je među najgorima na svijetu.

Tijekom sljedećeg desetljeća njezina je populacija porasla za 50 milijuna, ali se zagađenje zraka lebdećim česticama prepolovilo. Kako je populacija Indije rasla, tako je rasla i prosječna visina njezine djece zahvaljujući boljoj prehrani i sanitaciji.

U Velikoj Britaniji su emisije ugljikova dioksida po stanovniku prepolovljene od 50-ih godina. Budući da je industrijalizacija sada prošlost za većinu zemalja, životni klimatski otisak dodatnog djeteta je u opadanju, napominju autori.

Rast populacije zapravo olakšava rješavanje izazova poput oskudnosti resursa. Pretpostavimo da određeni udio ljudi postaje stvarateljima ideja: znanstvenicima, poduzetnicima ili izumiteljima. Što je veća populacija, to je više ideja.

"Bolje je ako u svijetu ima više dobra"

Rješavanje većine problema također uključuje fiksne troškove. Razviti cjepivo ili pametni telefon košta isto za jednu osobu ili za osam milijardi. Što je populacija veća, to su takva ulaganja financijski isplativija. Najprovokativniji argument koji Spears i Geruso iznose u korist populacije nema veze s ekonomijom. "Bolje je ako u svijetu ima više dobra. To uključuje dobre živote: bolje je ako ima više dobrih života."

Zvuči osjećajno, ali ima utilitarističku logiku. Iako će uvijek biti patnje i siromaštva, s vremenom ljudi postaju zdraviji, bogatiji i ispunjeniji, pa će veća populacija povećati i ukupno i prosječno zdravlje, bogatstvo i ispunjenost. Tko to ne bi poželio?

Spears i Geruso nemaju rješenje za opadajuću plodnost. Ipak uspijevaju pobiti najpopularnije teorije s ljevice i desnice o njezinim uzrocima, poput visokih troškova odgoja djece, nedostatka obiteljskih politika, pobačaja ili pada stope brakova i religioznosti.

Skandinavske zemlje imaju izdašnije politike skrbi o djeci i roditeljskog dopusta od SAD-a - i nižu plodnost. Kanada ima jeftiniju školarinu na sveučilištima i nižu plodnost. U Indiji su religioznost i stopa brakova visoke, a plodnost je ispod razine zamjene. Južna Koreja ima jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u svijetu i najniže stope plodnosti.

Opadajuća plodnost općenito se ne percipira kao problem

Njihovo donekle nezadovoljavajuće objašnjenje je ono što ekonomisti nazivaju oportunitetnim troškom: postoje stvari na koje roditelji (ili budući roditelji) radije troše svoje resurse nego na djecu. Prvi korak u rješavanju problema je priznanje da problem postoji. Trenutačno se opadajuća plodnost općenito ne percipira kao problem.

Ne postoje randomizirana kontrolirana ispitivanja koja bi utvrdila što povećava plodnost, kao što ih ima za zdravlje majki ili prehranu djece. Spears se nada da će njihova knjiga "pozvati ljude da na trenutak zastanu i ne pozdrave depopulaciju kao zadanu opciju, već postave pitanje: bi li stabilizacija bila bolja?"