IZUZETNO detaljna 3D snimka olupine Titanica pružila je do sada najjasniji uvid u posljednje sate slavnog broda koji je potonuo 1912. godine nakon što je udario u santu leda. U tragediji je živote izgubilo više od 1500 ljudi.

Digitalna replika u stvarnoj veličini otkriva kakvom je silinom brod puknuo na pola i potonuo, a posebnu pažnju stručnjaka privukla je kotlovnica, koja do sada nije bila dostupna oku javnosti. Snimka potvrđuje ono što su preživjeli pričali, da su inženjeri do posljednjeg trenutka radili kako bi održali brodska svjetla upaljenima, piše BBC.

Zahvaljujući računalnoj simulaciji došlo se i do novih saznanja: čini se da je serija rupa na trupu broda veličine lista papira bila dovoljna da uzrokuje katastrofu epskih razmjera. "Titanic je posljednji preostali svjedok te tragedije i još uvijek ima što reći", kaže Parks Stephenson, jedan od vodećih istraživača Titanica.

Snimka je nastala u sklopu dokumentarnog projekta Titanic: The Digital Resurrection koji potpisuju National Geographic i Atlantic Productions. Olupina koja se nalazi na dubini od gotovo 4000 metara u Atlantskom oceanu snimana je pomoću podvodnih robota, a u izradi digitalnog modela korišteno je više od 700.000 fotografija iz svih mogućih kutova.

Dok su ranija istraživanja nudila tek djelomične poglede na olupinu, ova snimka prvi put daje cjelovitu sliku Titanica. Pramac broda i dalje stoji uspravno na morskom dnu, kao da je spreman nastaviti putovanje. No 600 metara dalje krma je gomila iskrivljenog čelika, što je posljedica silovitog udara o dno oceana nakon što se brod prelomio.

"Kao da istražujete mjesto zločina, morate vidjeti sve u kontekstu", kaže Stephenson. "Samo potpuna slika može nam pomoći da doista shvatimo što se dogodilo te noći."

Heroji u kotlovnici i otvoreni ventil

Jedan od najzanimljivijih dijelova nove snimke jest pogled u veliku kotlovnicu, smještenu u stražnjem dijelu pramca, točno na mjestu loma. Kotlovi izgledaju udubljeno, što upućuje na to da su još radili kad je voda prodrla u brod.

Na palubi krmenog dijela pronađen je i otvoren ventil, što sugerira da je para i dalje strujala prema generatorima struje, i to zahvaljujući inženjerima koji su do posljednjeg daha punili peći kako bi svjetla ostala upaljena.

"Ti su ljudi održavali svjetla i sustave dovoljno dugo da posada može spustiti čamce za spašavanje. Zadržali su kaos koliko god su mogli", rekao je Stephenson i dodao kako je taj otvoreni ventil svojevrsni simbol njihove žrtve. Svi su poginuli, ali njihova požrtvovnost vjerojatno je spasila stotine života.

Ključna oštećenja bila su manja nego što se mislilo

Nova računalna simulacija, temeljena na originalnim nacrtima Titanica, kombinirala je podatke o brzini, smjeru i poziciji broda kako bi rekonstruirala točan slijed događaja nakon udara u santu. "Koristili smo najsuvremenije algoritme, računalne modele i superračunala da bismo došli do ovih saznanja", kaže prof. Jeom-Kee Paik s University College London, koji je vodio istraživanje.

Simulacija je pokazala da Titanic nije frontalno udario u santu, već je prošao uz nju, no to je bilo dovoljno da nastane niz manjih pukotina duž jednog dijela trupa. Brod je bio projektiran da ostane na površini čak i ako se poplave četiri vodonepropusna odjeljka, no šteta se, prema simulaciji, proširila na šest.

"Razlika između toga da Titanic potone ili preživi bila je u rupama veličine papira. Ali bile su raspoređene duž dugog dijela broda i voda je polako, ali sigurno ulazila u sve odjeljke", objašnjava Simon Benson, predavač brodogradnje sa Sveučilišta u Newcastleu. Donji dio pramca nije vidljiv na skenovima jer je zatrpan muljem, no ostaci tragedije i dalje su prisutni: osobne stvari putnika i članova posade razasute su po morskom dnu.

Sken Titanica otkrio je mnogo, ali stručnjaci vjeruju da će im trebati godine kako bi analizirali sve detalje. "Titanic nam priča svoju priču dio po dio", kaže Stephenson. "I svaki put nas ostavi znatiželjne."