Foto: Index/Pixsell/Jurica Galoić

BAHATLUK, primitivizam, krkanluk i problemi s egom – drugačije se ne može objasniti ponašanje dijela Agrokorovih dobavljača koji su se našli jutros na sastanku u Konzumovoj akademiji u Sopotu, gdje je održan sastanak dobavljača i vladinog povjerenika za Agrokor.

>> Pogledajte kako bahati dobavljači Agrokora parkiraju svoje limuzine
 
Lijepo smo mogli gledati kako ekipa koja po novinama priča da zbog Agrokora ima ozbiljne financijske probleme i općenito grcaju u dugovima – parkira pet metarske limuzine teške par tona po pločniku, pa čak i po mjestu za invalide.
 

Uglađeni dobavljači, u skupocjenim odijelima, brendiranim kostimima i skupim kožnim cipelicama sezone 2017. pokazali su (uz dužne izuzetke) kako su obični balkanski nepristojni krkani. Ne samo da su došli kukati kako nemaju love u autima koji vrijede nečiju životnu zaradu, već su ta vozila parkirali tako da su građani morali preskakati preko zelene površine, a netko je i uspješno iskoristio mjesto za invalidne osobe. Jer oni su valjda „važni“ i „zabrinuti“, pa ne primjećuju takve sitnice, radi kojih nama drugima dižu automobile bez puno filozofije.
 
Naravno, dobar dio vozila je bio DA-tablica, jer jadni, nakon što plate leasing za Porsche ili BMW s punom kožom nemaju za platiti registraciju svom “voljenom” Zagrebu.
 

Novac na Balkanu znači moć
 
U zapadnim zemljama novac obično znači nagradu za težak rad ili je posljedica toga što ste promijenili svijet, kao što je jedan Bill Gates napravio. U Hrvatskoj novac služi da biste vlastiti osobni primitivizam i nekulturu digli na višu razinu.
 
Ako bahato parkirate Yuga ili Punta, onda ste u nas jadnik koji će dobiti kaznu prvog komunalnog redara. Ali ako tako parkirate Porsche ili BMW SUV, automobil izmišljen radi onih s problemima s kratkim egom, onda ste ugledan privrednik, građanin i faca. Komunalni redar vam se uglavnom neće ni približiti. Građani će sa strahopoštovanjem gacati po blatu, možda vam se i klanjati, umjesto da nazovu tog konkretnog komunalnog redara ili prometnu policiju, valjda bi netko došao (ako nitko ne dođe, onda javiti novinarima).
 
Davno je Branislav Nušić napisao Gospođu ministarku, priču o pokondirenoj aristokraciji koja se unatoč novcu i moći nije dignula iz seljoberske nekulture (neću reći seljačke, jer seljak je čovjek koji pošteno obrađuje zemlju).

Fotografije koje govore sve o navodnoj poslovnoj eliti
 
Dosta je pogledati te fotografije snimljene jutros za rekonstruirati cijelu priču hrvatske navodne elite, tih velikih dobavljača Agrokora, tih velikih i važnih faca koje eto sada moramo spašavati parastečajnim postupkom. Nekulturni, nehumani i samo sebi važni, robovi besmisleno skupih stvari kojima kupuju status. Potpuno neosjetljivi za sve osim sebe. Upravo kako je Nušić opisivao pokondirene balkanske elite.
 

Doći će na sastanak gdje traže novac – u automobilu koji košta stan. Tražit će od države da im pomogne u lošim poslovnim odlukama (potpuna vezanost za jedan Agrokor) istovremeno držeći jeftine DA-tablice, kao bi toj istoj državi što manje dali. Pričat će kako im je teško, u sicevima koji koštaju koliko radnički auto. A pokazat će samo vrhunsku bahatost. Zašto?
 
Svi ti preskupi auti, torbice i cipele kriju jednu tajnu – oni do položaja glavnih dobavljača i managerskih mjesta u takvim firmama nisu došli po znanju i sposobnosti, već po guranju, gaženju, vezama i kontaktima koji su ih učinili velikim dobavljačima.

Šupalj i lažan sustav
 
Cijeli sustav koji se gradio dobava roba za mjenice sve dulje naplate, faktoring firme izmišljene radi i samo Agrokora, sav taj poslovni cirkus građen na milijardama kuna dugova – sve je to šuplje i lažno, šupalj i lažan holding ogromnih dugova, dobavljači koji znaju prodavati samo njemu i posrednici koji su od svog tog cirkusa brali vrhnje. I sada, kada je to sve propalo, kada se vide nedostajuće milijarde i kada je očita činjenica da mnogi dobavljači u biti nemaju pojma poslovati nego samo prodavati jednom i jedinom Agrokoru – onda tu ostaje samo prazni bahatluk skupih automobila kojima jedna guma košta poput plaće radnika u trgovini.
 
A narod gleda i prolazi. Narod kojemu je prodano da je Gazdino carstvo važno za Hrvatsku i da je parkiranje skupog auta na pješačku stazu znak poslovnog uspjeha. A nije ni jedno ni drugo.
 
Ovakvom Agrokoru i ovakvim dobavljačima, toj bahatoj ekipi koja vidi samo sebe, svoje SUV-ove i svoje skupe torbice možemo zaželjeti samo brzo propadanje. Ovi moraju propasti kako bi Hrvatska dobila ono što joj treba – kvalitetne poduzetnike koji su do uspjeha došli svojim ljudskim i poslovnim kvalitetama. Onakve kakve viđamo u Švedskoj, Finskoj ili Njemačkoj. Poduzetnike koji ne samo da cijene svoje radnike, već i svoje kupce, pa im parkiranje na mjestu za pješake ne bi nikada ni palo na pamet.
 
Ovima, hrvatskim poslovnim primitivcima punih novca prikupljenog vezama i monopolima, krkanima što blokiraju pješake i parkiraju preskupa vozila na mjesta za invalide možemo zaželjeti samo brz i učinkovit stečaj i nestanak s hrvatske poslovne scene.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala