Ukrali 30 milijuna eura iz ski saveza. To više nije korupcija, nego paralelna država
TRIDESET milijuna eura. Stotine tisuća eura u gotovini. Brojevi koji se spominju u ovoj najnovijoj aferi oko izvlačenja novca iz Hrvatskog skijaškog saveza toliko su veliki da su za većinu ljudi potpuno apstraktni. To više nisu brojke iz života, nego iz kriminalističkog filma.
Cijela je priča, barem po onome što zasad čitamo, krenula kada je na granici zaustavljen čovjek s većom količinom neprijavljenog novca, navodno oko 120 tisuća eura, i uz to s popisom osoba koje taj novac trebaju primiti.
Tu dolazimo do prvog pitanja. Sjeća li se itko od vas, radili za državu ili za privatnika svejedno, kada ste od poslodavca dobili nešto u gotovini? Vaš autor se sjeća, ali isplata je bila još u dinarima. Postojala je posebna omotnica za takve isplate, zvali su je bušta. Onda je krenulo: otvorite žiro račun za studentske isplate! Neka me knjigovođe isprave, ali malo je toga što danas možete radniku, suradniku ili bilo kome isplatiti u gotovini, kamoli tisuće eura.
U normalnoj državi nitko ne nosi 120.000 eura u gotovini
Druga stvar je iznos. Nekih 120.000 eura u gotovini. Da danas dođete do Elona Muska, Billa Gatesa ili nekog sličnog i pitate za 150.000 dolara u gotovini, odgovor bi bio: "Sorry, frende, nemam, moram nazvati banku, bit će za dan-dva!" Većina bogatih Amerikanaca tolike novce u gotovini nikada nisu ni vidjeli.
Prema dostupnim saznanjima, nekih 600.000 eura isplaćeno je u gotovini, dok je na kartice koje su koristile tri žene isplaćeno 500.000 eura. Pola milijuna eura na kartice! Bankomat, a ne sportski savez! A 30 milijuna eura ukupno? S time možete u Zagrebu sagraditi zgradu sa 120 stanova ili kupiti negdje 1900 Dacia Sandera. Uz hrvatsku prosječnu plaću za taj iznos treba nekih 1650 godina.
Za sada je na meti antikorupcijskih istražitelja šest osumnjičenih. Među njima je i Vedran Pavlek, jedno od najvažnijih imena u povijesti hrvatskog skijanja, koji je ovog mjeseca podnio ostavku na mjesto direktora alpskih reprezentacija. Taj odlazak uslijedio je upravo nakon pokretanja istrage zbog sumnji u financijske nepravilnosti u Hrvatskom skijaškom savezu.
Prema dostupnim informacijama, većina izvučenog novca slijevala se prema "Pavlek Ski Managementu" iz Monaca. Dakle, novac Skijaškog saveza odlazi u tvrtku jedne od vodećih osoba tog istog Saveza, koja nosi i prezime te osobe. Morate priznati - transparentno rješenje.
Kako je ovako nešto uopće moguće?
Ima pohlepnih ljudi. Ima ljudi koji skrenu u kriminal. To što je netko odličan sportaš, sportski menadžer, ugodan u društvu ili čak aktivan u humanitarnom djelovanju, ne znači da ne može i da neće skrenuti u kriminal. Ljudi su složena i višestrana bića. Dakle, nije pitanje kako su se ljudi koji su nedvojbeno pridonijeli hrvatskom sportu našli, po tvrdnjama USKOK-a, debelo s one strane zakona, nego kako im je to omogućeno.
Hrvatska je, paradoksalno, zemlja u kojoj je legalni novac često pod strožim nadzorom od onog nelegalnog. Za službeni put morate dokazivati sate, kilometre i račune, za trošak sa službene kartice pravdati i kavu, a za nekoliko tisuća eura potpore ili europskih sredstava nerijetko prilagati fotografije, snimke, izvješća i potpise prisutnih. Sustav vas tretira gotovo kao potencijalnog varalicom i kada ste pošteni, pa ćete ponekad pisati i povratak sa službenog puta prije stvarnog dolaska jer ne možete opravdati zastoj na cesti iza naplatnih kućica. Ako ste u javnom sektoru i postupku javne nabave, morate unaprijed navesti gdje se nalazite u mogućem sukobu interesa, a tu spadaju čak i šira rodbina i bivši bračni partneri.
Pokušajte uostalom kao "običan" građanin ili kao "obična firma" napraviti nešto iole neuobičajeno s novcem. Pokušajte poslati malo čudniju uplatu prema nekoj poreznoj oazi. Vrlo brzo će vas nazvati banka, a vrlo vjerojatno će se zainteresirati i porezna uprava. Sustav vas vidi, prati i pita. Morat ćete ispunjavati formulare, davati odgovore.
Ovo nije korupcija - ovo je paralelni svijet
Naravno da korupcije u Hrvatskoj ima. Naravno da ima poslova gdje se stvari namještaju, pa nalazi ih USKOK svakih par tjedana. Naravno da ima i "poslovnih poklona" i plaćenih vikenda i svega. Naravno da ako kupite sto ili dvjesto prijenosnih računala, naći će se barem jedan tablet "za buduću suradnju", ili ako ste ugovorili milijunski posao, vrlo će vam rado ponuditi "spa vikend". Na vašem je moralu, jer neke je stvari jako teško zakonski dokazati, hoćete li pristati na takve igre i na jeftinu kupovinu osobnog integriteta sitnim uslugama.
Naravno da ima i ozbiljnih zlouporaba, namještanja provizija i postotaka milijunskih poticaja. No, većina uključenih barem na neki način pokuša stvari prekriti: poklon rodbine, kuća pisana na prijatelja, auto na člana obitelji. Često će prikrivanje biti glupo izvedeno, ali barem će nešto pokušati, ne radi srama, nego radi straha od kazne.
Neka druga Hrvatska, potpuno izvan svake kontrole
No, ono što čitamo oko Skijaškog saveza sasvim je druga razina. Jer ako je točno da se novac dijelio u gotovini uz popise ljudi, da su se stotine tisuća izvlačile karticama, onda više ne govorimo o snalaženju na rubu sustava ili jahanju na valu javnog novca, nego o potpunom zaobilaženju svega. To je već organizirani paralelni financijski tok.
Zato je ova priča opasnija nego što se na prvi pogled čini. Ne zbog samih iznosa, iako su oni ogromni, nego zato što sugerira da negdje postoji prostor u kojem pravila jednostavno ne vrijede. Prostor u kojem nema straha od kontrole, nema potrebe za prikrivanjem i nema svijesti da bi itko mogao pitati: čekaj, odakle vam to? Nema čak ni lažnih putnih naloga. Nema čak ni dogovora oko provizije ako se uzme posao. Samo milijuni tuđeg novca koji se dijele.
Korupcija više nije devijacija
A kada jednom dođete do te razine, više ne govorimo o korupciji kao devijaciji sustava. Tada govorimo o tome da je netko, barem u jednom dijelu, uspostavio vlastiti sustav. Hrvatska iz Zone sumraka. A to na neki način plaši. Zamislite moć tih ljudi!
Ono što je možda najneugodnije, to nisu neki anonimni likovi iz podzemlja, pa čak niti političari koje volimo povezivati s korupcijom i nezasluženim luksuzom. To su ljudi koje smo gledali na televiziji. Ljudi s titulama, funkcijama, odličjima. Uglednici. Nekada i slavni, simpatični. Ljudi kojima se plaća piće u kafiću. Koji se tapšaju po ramenu. Ljudi čija su imena nosila neku težinu.
A onda su shvatili da mogu raditi što hoće, potpuno bez kontrole. I postali su nešto drugo. Ljudi iz epizode Zone sumraka u kojoj sportski savez postaje paralelna Republika Hrvatska gdje više nema pravila, ni financijskih ni moralnih.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
